Lakše je kad se kraj ne vidi
Poletjela su jata ptica
oblacima.
Tuđim krilima
neki dani lete na njima,
a ja samo sklopim oči:
lakše je kad se kraj ne vidi.
Zvijezde ubirem
ukradenim poljupcima.
Svijeća izgori,
ali tu još negdje svjetla trag ima.
Samo noći tamom sjaje,
lakše je kad se kraj ne vidi.
Par običnih riječi
Svake noći sam
još joj nazdravljam čašom vina
i još ubirem njene poljupce
s kušina.
Srušila je naše gnijezdo
ali svejedno
pozdravi je, moja zvijezdo!
A ti, mjeseče,
Zadnja suza
Jedna mi misal srce zatepli,
oči zamagli i tako mi rabi,
a ono ča se zasprave voli
smiron je smanun,nikad se ne pozabi.
Na glas govorin da mi j sejedno
da si mi tuji i da te ne triban,
o srići s tobun hitan ća misli,
a pred saki jih san opet zaziban.
Si moji smihi, se moje suze
tebi san pisala,
saku besedu san buševala,
va srce spravjala.
Nisu ni vetri, nisu ni dažji
zbrisali ime tvoje;
oprosti samo ča malo je mutno
od zadnje suze moje.
uglazbio: Voljen Mlakar
Daleki moj drugi dome
Od djetinjstva slušam priče
nostalgijom obojene,
o ljepoti jednog kraja
koji još čeka na mene…
Odavno se njemu spremam
srcu mojem omilio
djedovina zapisana
u svaki je srca dio.
Dignuti ću jednom sidro
zaploviti morem plavim
da se tom dalekom kraju
srcem svojim javim.
Da mu šapnem dobro jutro
skriveno u srcu mome
najljepši od svih na svijetu
moj daleki drugi dome.
glazba: Ivica Frleta
Ne boj se
I večeras ja mislin na te,
jubavi moja, jedina.
Daj, kraj ove,
natoči još jednu čašu črjenoga vina,
nazdravimo za se leta prohajala
i za jubav
ka j va sih tih letih spala
I zami me, ne boj se ti ničega,
ča biš ti, to bin i ja;
ja tvoj san, a ti moja…
Zami me i ne pusti,
daj mi, da ti se povin
Ne boj se aš od toga ča ćeš mi dat
više ni ne bin.
glazba: Robert Funčić
Kad se na te domislin
Često se tebe domislin,
i još se pitan kako si
i… si sad tamo srićna šnjin,
il ti se i srce
kadikad još pokaje?
Kad na te ja se domislin,
se prošlo naše oživi
i smanun opet tu si ti.
Na čas isto j se,
ali istina te odnese
A da mi je znat ča bi s nami bilo
da uspeli smo ostvarit naš san?
Mira mi ne da to pitanji smiron,
povij meni ti, aš ja to ne znan.
glazba; Robert Funčić
Vrni se ti jatu svojen
Ovdi čeka te mesto ko nan puno znači
i tvoj beli kušin, ča ga sunce zrači…
Smiješ mi se z slike
ili oko vara?!
Na njoj si smo srićni
i još živa j mat stara…
Vrni se ti jatu, svojen,
si te dobro tu poznaju.
Pod našun poneštrun starun
još tići kantaju…
Vrni se ti jatu, svojen;
čekaju te dica tvoja,
kumpanija čeka stara
i sa jubav moja.
glazba: Duško Paro
Dve sine
Lulaju se z jutron vali
onako…Najlipje!
A sunce se po njimi
smije i rasipje…
A, z one strane od obale
dve su sine pale:
jedna od mesta prazna,
kad san prošal,
a druga od kamika,
ki j na srce pal.
Sunce moje, razumi me,
i oprosti mi ča se s tobun
ja ne moren više smet.
Ako nisu još zaspali,
legnut ću na modri vali,
morda će oni ov kamik
z mojga srca znet?!
A, ako ga ni ne znamu,
nosit će ga s manun skupa
dokli večer bu šapjala:
Sina se, va sini, kupa...
glazba: Damir Mičetić
Na tvojen pragu
Na pragu tvojen san
pa stanen:
ja k tebi bin.
Kad korak još triba,
vrnjan se
i
bižin.
A tvoje usnice
telon mi proliju san:
te misli moje su,
nikomu njih ja ne dan.
Ča budi me,
sujeno je;
se sanje ukrade.
Zet more se,
dušu samo ne:
još volin te.
Još jedan dan pasa,
škuri se, poferman,
al misli moru se;
posred duše gori oganj.
Ča budi me,
sujeno je;
se sanje ukrade.
Zet more se,
dušu samo ne;
još volin te.
glazba: Robert Funčić
Nisi mi sujena
Još te, lipa moja, pogjedan usput,
lipa si, najlipja!
Ali ti meni nisi sujena
i nećeš bit moja.
Vidin, zlatni prsten njegov nosiš ti,
srićna si, jubjena,
A da ni tako,
da j drugačije,
još često poželin.
Da mi j samo jedan dan,
da te zagrlin
i da ti povin
ono ča ne smin.
Da mi j baren jedan dan
da ti sebe dan
i da si moja
ti nesujena.
glazba: Vinko Škaron
Ti si pjesma va meni
Z jutron kad Rički zaliv
sunce već oglanca,
saka mu zraka zatanca
da val ne spi.
Prošeće belin žalon,
od gorja do mora,
nage tako lipote
nigdi već ni.
Va moru zrcali se
zlatni pleter mojga raja;
sunce zlatno bušuje
i grli moji biseri.
Zakanta mi duša sa,
lipje bit joj i ne more
aš od kućnoga praga
dražega na svitu ni.
Va moru zrcali se
boke svić od mojga raja,
sunce zlatno bušuje
i grli moji biseri.
Sad kanta mi duša sa
sopu mora mandoline
tu j i moja gitara
a ti pjesma va meni.
glazba: Duško Paro
Kad i kamik plače
Nisan razumela
zač često zaplače,
i zač suza vela
obrazon se tače.
Pretrudna j usnula.
odavno san vela
niš se već ne pitan,
ali reć bin tela:
Bolelo je, ćaće
i mater i mene
ča smo za te bile
blede uspomene.
Još zažuli grota
jednoga pitanja:
Zač si slal mi robu
po dva broja manja?
Za južine vele
srce stisne jače;
domislin se na te
kad i kamik plače.
Glazba: Vinko Škaron
Ne zovi me nazad više
Ne zovi me nazad više
aš se vrnut više niš ne more.
Na ovon se svitu, dragi,
vrnjaju samo pokore;
Ne zovi me nazad više
pusti mira duši more.
Na ovon se svitu, dragi,
Vrnjaju samo pokore.
Do sad moja j muka bila
otapalo za tvoj led,
ali odsad, kako zgjeda
i na te došal je red,
aš
najgore je kad ti više
ni mrzlo, ni teplo niš ne dela…
Ne, nis srićna radi tega,
to ni ono ča san otela…
Ne zovi me nazad više
aš se vrnut više niš lipo ne more;
na ovon se svitu, dragi, vrnjaju samo pokore!
Glazba: Hrvoje Hegedušić
Zalog od jubavi
Nanašen san mestu
a fališ mi jako.
Gjedan more
i molin ga z duše
da te vrne,
da ti povin tajnu,
ča j skrivena,
ča ju misli guše.
Nisan ti dospela
reć ča san otela,
da j va meni
zalog od jubavi.
Molin more
i potiho šapjen:
Čuvaj mi ga,
vrni i pozdravi!
Kad pritisne
južina na dušu,
strepnje lomi
vera - moja snaga,
more takne
strahi nagrišpani,
ruka tvoja
kod da brige draga.
More moje,
ne budi mu grubo;
se ča iman,
ovo sveto brime,
za nas čuvan.
Falet niš mi neće
ako njega,
vrneš mi na vrime.
Glazba: Siniša Žigrović
Molo longo
Predvečerje, kad već zlatno
okupa Učku va sini,
a oblačić nad zalivon
va zalazu sunca pini,
roza vel se z neba spusti;
pozabila ga j nevera,
Kvarneron se raspu note:
Bel tempo si spera…
Molo longokad opre lumbrelu,
čuva zrcalo najdražega grada,
Riku mi celu.
Molo longalanterna se javi,
duša da sope i kanta:
Riko, jubavi!
glazba: Duško Paro
Kasne letnje večeri pu none
Nježno dragaj srce moje,
zavičaju moj,
da noć oživi sanje,
ča j sudbina,
ni ne znajuć,
krala.
Dragaj,
aš vrnut se nikako ne more
dar sveti
ča da
tepla materina gruda…
I dužan san ti, kraju moj, od vavik;
dragi glasi tvojih noćih zvone,
često fale miri ranorane zore
i one kasne letnje večeri pu none.
Tu je doma pjesma kumpanije,
tamo od šterne još se javi gitara,
a srićun zaiskri moje none oko
za leta pasana, za vrimena stara.
Tu je doma pjesma kumpanije
leta pasana milo još zazvone;
za iskre sriće va njedrih ča gore
za one kasne letnje večeri pu none.
Glazba: Damir Mičetić
Mama, hvala ti
Ah, ča bin dala za to
da mi j vrnut vrime
se od mojga ditinjstva,
slagat tebi živoj rime;
da te suncen ogrnen,
da te velon zlatnin draga,
da me oko tvoje miri,
da me poji tvoja snaga.
Mama, hvala ti,
se si meni dala,
podlagala rame
pod moje si brime.
Oprost prosin te,
za se ča nis na vrime,
ča ti vrnut nis znala,.
za se
mama
hvala!
Ah, da je j vrnut vrime
kad maj dani riše,
od rožic na proleći,
ča va vrtu nan diše;
da ti vinac od njih dan,
da te dihon on opije,
da ti saku suzu zbrišen,
da se oko tvoje smije…
Mama, hvala ti,
se si meni dala
podlagala rame
pod moje si brime.
Oprost prosin te,
za se ča nis na vrime,
ča ti vrnut nis znala,.
za se
mama
hvala!
glazba: Duško Paro
Grišpe
Leh noć
z dahon od juga,
i vapaj zgubjena broda;
mučeća j tuga maglu spušćala,
se brazde j zakopala,
tvoje ime njin dala…
Mojin nebon misec opet caruje.
I ti
leh spusti sidro,
makni koltrinu slanu
aš ni mi draga
va tvojen oku tuga;
tebi j sujena druga.
Ali,
ura ni stala,
mojin nebom misec opet caruje,
kako vrime prohaja,
mojin nebom misec opet caruje.
Grišpe j popila plima
pokrila mehka pina;
srićna san,
ja volin.
A ti,
da zaspe se tuge
i teplin da jutra sviću,
važgi sviću
za ono čega već ni.
glazba: Vinko Škaron
Jubav je srića najveća
Jutron ranin
kad se probudin
dotaknen te
da se uvjerin
da si pored mene
da istina je
Va meni se kanta
Jubav je srića najveća
na nas je oko hitila
va svoje kolo nas zela
srca su dva zatancala
Zaspin i z tvojin imenon
kad noć se ure pobroji
Tu j se na svitu
moje se
Tu je moj dom
i mi svoji…
;jubav je srića najveća
glazba: Ivica Frleta
Razumi me, prijatelu
Va kuću staru
smo dohajali,
okoli stola
se poslagali.
Ni bilo tesno;
se i karali,
ali voleli
i si štimali.
Došal san doma,
koferi spustil,
ali niš već ni
kod ča san pustil;
ni već ni diha
od sena i kuša,
se je sad prazno
i prazna mi duša…
Ti me razumi, prijatelu,
kad ne dojden tako često
aš za materinin stolon
već ne čeka mesto.
Ti razumi, prijatelu
i kad oko suzu skrije
aš od sih mi najdražih
već niman nikoga
ili:
Ti razumi, prijatelu,
i kad suza išće Boga:
Zač, od sih mi najdražih,
tu već ni nikoga?
Jubav
Lipo j ćutit da te iman.
Za saku se sinu
va oku tvojen
već naprvo kajen
Lipo j ćutit da te iman
a
se ča j va meni lipo ostalo
va dobroj ti veri dajen.
Z dobrin te
onako z duše
želin dotaknut,
si oblaki z tvojga neba
poželin odmaknut.
Oprostit ti grihi želin
ča tek će grihon bit
teplo njazlo
za te želin svit,
da nježnost bude
vavik na svojen
i da z teplin podragan ti sanje,
da udomiš trudne misli
da valih od nade
ne bude ti manje.
I
obuć
tvoj kušin
va morsku pinu
poželin često,
a va srcu svojen
čuvan vavik
za te
mesto.
glazba: Damir Mičetić
Pod zlatnin kjučen, anjele moj
Barke i mriže,
poskriveć bušić,
Lungo mare
i ti.
Se ovo,
spravno
va mojen srcu,
pod kjučen zlatnin spi.
Pozabil nisan
kako ti vlasi
z vetron mora
diše
i
tvoje oči,
zvezde
ča iskre,
kad va njih
misec
piše.
Za leta sa
lipota j' ta,
za sih never
je bavica.
kod krunica
je svitla roj
i va njen ti,
anjele moj!
glazba: Duško Paro
Morčići
Stavin morčići
od none svoje, ,
rekla j da meni
najboje stoje…
I
ričkin Korzon prošećen
tebi nasprotu.
Pod orloj ću doć,
kod i saki put,
z duga videt te
Ti
moj smih ćeš čut
kad srićna tebi poletin
i
kad mi bušić daš…
Zgor Trsata
noć kad tinja
morčići,
ta nonina svetinja
su zavet od jubavi,
ča nas je spojila.
Rećini stari j
prekrižila,
blagoslov je na nje zustila,
kod zavet od jubavi
s kun dicu j gojila..
Ta zavet je pustila
i tebi
i meni,
zavet jubavi
glazba: Vinko Škaron
Rasprti brime i počini
Ma kadi bila ja, moj dome,
srce te vavik i sakud išće,
aš niš ne more zagrijat dušu
kod ča j staro ognjišće;
Jedna riga zidon
rijavi zdolu,
aš dimjak se j zapustil.
Slika z ženidbe na čavlu visi
kega j još nono zabil.
Kroz razbijene brušijane
se veće se lulaju sine,
a zidi krase od pavučine
koltrina do koltrine.
Jedan tić je njazlo svil na portunu,
zgjeda kod da j na straži;
morda me on razumet more
i zač si mi od sega draži.
Tu san ja opet, moja starino,
dome moj, jedini…
Tvoji mi zidi još i sad šapju:
Rasprti brime, počini.
glazba: Vinko Škaron
Kaštiga
Se koda j čera bilo,
niš se ni prominilo.
Još mi fališ jako…
Zval san te,
nisi čula,
nisi se obrnula,
ča j moralo tako?
Govorin: «Ni me briga»,
a život je kaštiga,
kad jubav te boli;
grdi su bez tebe dani,
aš ja te ne volin
niš manje
leh lani.
Va tvojen oku vidin ja
saku suzu
ka koda me moli
da se oprostin
i uzdah jedan mi zmami,
ki vavik va grlu mi zapne…
A ni,
da ja bez duše san,
ma ne znan kako,
se ča j bilo
da sad pozabin,
pa mučeć taren suzu
ča žuli
a z oka ne kapne…
glazba: Damir Mičetić
Daj se nasmij
Još oko rosi,
topi one teple besede,
kod da jih ni bilo,
kod da za nas više ne vrede…
Mašta kroji labirinti,
da igre duže traju,
život kaže rogi finti:
Ja pobjednik sam na kraju!
Ej, rudi zoro,
va črjeno nebo pituraj,
daj, zelen goro,
kap lipote, da bu lipji kraj;
triban pjesme pastira…sih,
po sebi prolij njihov glas
i jubavi bar ki stih:
zdravo sime-lik za nas.
Daj se nasmij, sunce moje,
črna noć će pred te na kolena.
Oprosti mi i reci «da»;
samo ta jedna fali beseda.
glazba: Vinko Škaron
Nesujeni zet
Neka ima ča već ne, neka ima on baš se;
niki ludi auto… neka ima se ča to.
Neka j njegov celi svit, ja njegova neću bit.
Neka j najboji za se, pa neka i voli me…
Zač me, mat moja, bar ti ne razumiš,
ča ne vidiš da mi on nikad ni značil baš niš?
Reci mi, zač se čudiš da ga ja ne abadan,
kad dobro znaš da z drugin srićna san?!
Zato, sad te lipo prosin, pomiri se zotin
da ja nikad neću i ne moren, bit šnjin.
Ma, on more bit va sačemu za pet,
a ča se mene tiče, leh-tvoj nesujeni zet!
glazba: Robert Grubišić
Leta pasuju
Skoro smo još dica bili
kad san ti on bušić dal,
se pomalo ti ofiral
i još se ča god proval,
hital se usput besede,
na sakon ispitu pal;
nisi mi nasela,
leh biš se nasmela
i nos zdigala zgoru
kod meni za pokoru…
Leta pasuju i se se minja,
a ja san skoro već stari mladić.
Da se domišjaš kad san ti rekal
da meni nećeš pobić?
Ne, nisi mi se još obećala,
leta biže tvoja i moja,
ali ja znan da dan je se bliže
kad ćeš zavavik bit moja!
glazba: Damir Mičetić
Budi mi blizu
Hiti besede i «ako» i «ali»,
aš to va jubavi
nikemu ne triba…
Samo va sumnji
nan to kadikad (kadagod) fali,
a srića j od sega
najvažnija.
Vavik mi budi blizu,
da srce moje
moreš čut
i vavik
sobun me zami,
da blizu
buden ti
kad misec je tu…
i kad se zvezde
raspu po nebu,
budi nježan ti;
samo za te ja san tu,
pa da dotaknemo
skupa
zvezdu,
od sih sjajniju…
I ne dajmo sumnji
nikad
mi
mesta,
pustimo srcu
da zibira besede
Morda jih čut
naučili još nismo,
a samo od srca
one i vrede.
glazba: Damir Mičetić
Vrime nas je razdvojilo
Se misli moje
samo su tvoje,
sakuda s tobun san…
dobro ti jutro
poželin saki dan…
Sa tvoja pisma,
već pomalo stara,
po ne znan ki put
zniman z ormara
i se tvoje ponavjan besede...;
još vavik mi jednako vrede.
Vrime nas je razdvojilo,
kod da nas ni nikad ni bilo,
ali ja još pisma, tvoja
srcu stišćen
i va sakon
još te išćen:
išćen je ki, morda,
tvoj bušić ostal…
i vavik mi j jednako žal,
ča su one kapi z oka,
ke su pale,
si bušići oprale,
i ča ni jedan,
baš ni jedan
nisu pušćale…
glazba: Barbara Ćućić
Srce na dlanu
Kad ja samo kraj tebe pasan
svoje srce spustiš mi na dlan.
Se mi se čini
da me razumiš,
kod da me od vavik ti poznaš?!
Kad ja samo kraj tebe pasan,
svoje srce spustiš mi na dlan.
Se mi se čini
da te razumin,
kod da te odvavik i poznan…
Ti, najlipša, čujen ja glas.
leh prošapjaš veru va nas…
veru va nas.
Još pasalo ni;
volin te,
ča to ne znaš?
Još vrimena je,
jubav
da dan,
jubav,
da daš…
Još pasalo ni,
još prošlo ni…
Srića je za tebe.
Za te j sa jubav moja.
glazba: Ivica Frleta
Kadi si mi jubavi
Ja, od kad za se znan,
samo tvoja san,
ča to već ne znaš?
Daj da ti se povin,
leh na te mislin,
mira mi ne daš...
Nebo moje,
čuvaj mi ga
i njegove brige utišaj...
Daj mu Bože,
kad ni doma,
skrati vrime,
dani ulipšaj...
Kad ja podragan praznu posteju
pitanji me isto zbudi,
vavik pitan:
Kadi si mi...kadi si mi...kadi..., jubavi?
Ni bez tebe dobro jutro,
ni dobrega ni već dana,
lahke noćiveć bez tebe ni!
glazba: Ivica Frleta
Na te mislin
Prva se j već zora zdigla nad Poje
i se po našoj travi diši.
Ovo Poje j i tvoje i moje,
ne pozabi i samo piši.
Ovuda si prve noći ti zgubil,
saki grmić, saki putić znaš;
onda, kad si mene z tancih pratil,
mladi misec bil je samo naš.
A sad, kad si dugo, na kraj svita,
mislin na te, tamo, na ton moru...
...kraj mene si jorgovani diše,
diše na te i na našu zoru
A zora j i jutros rano zarudela.
Našin Pojen šećen, još bosa.
Na tvoj list je jedna kapja sela...
Je l to suza ili j prva rosa?
Coda: A se diši, a se diši,
na te i na našu zoru...
glazba: Mario Milat
Nimaš vere
Se ča si mi govorila
na pravo j mesto selo,
saka tvoja beseda
va uših zvoni
i saki moj san je se tanji,
samo zadnja kapja nade
da j va tebi još nič ostalo
niz obraz toči moje priznanji
Znan da više va me nimaš vere
i da ne veruješ
da te ovo ludo srce još zasprave jubi
ali, zlato, niš ni kod ča j bilo
aš čovik zna ča j imel
tek onda kad zgubi…
glazba: Damir Mičetić
Zač nis ja za te
Jubavi, Kad glavu nasloniš
ne moren spat, na tuje rame,
ča ćemo s nami? nazdravjan sin
Da bar kod da j' sejedno:
još samo jedanput Ni ona za me!
budemo sami! A kad te svati
Leh va crikvu otprate,
jedan bušić va kantunu
i suza će pitat:
ti bez glasa, Zač nis ja za te ?
ta mrva sriće za siromaha. Kad te svati
Tvoj već skrozi
sad spravjaju pir, pred oltar
dišeća si roža doprate,
srićna, jedna
va belon, skrivena
lipa, će pitat:
a tuja si spoža. Zač nis ja za te?
Srićo,
moj život ti si.
Ča će mi se,
kad moja nisi?
glazba: Vinko Škaron
Si naši sinjali
Dažji,
bura tira vrime,
sakin danon se je gore.
Ča će ovo ča j' va meni,
kad bez tebe
niš ne more?!
Dažji,
bura tira vrime,
sakin danon se je gore;
va njedrih je ura stala,
bez tebe ne zna,
ne more.
Obahajan
mesta naša
čitajuć sinjali
ki smo za sobun pušćali
i sako tuliko
niki mi od njih
zasviti,
mučeći znak daje
da smo mi se daje.
Noći guste skoro da ne dišu,
va črno oblače tvoje ime,
a vrime
kod vrime,
sejno
vavik
zame sobun brime.
glazba: Barbara Ćućić
Kako se ti nosiš s tin
Se smo četiri doba
godišnja
nas dvoje mogli proć
za samo jednu noć,
a
na posteji
kadi i duga spi,
zakjela si se da jubav
nikad neće proć.
Sad
kad opet budu zvirali
si oni slatkoslani potoki,
ni važno
ki će ti buševat usnice,
aš
nikad niki neće moć
zapalit one lampice.
Ali sejedno bin imel nič za reć:
Ni mi ćaro kako se ti nosiš s tin?
Kad se va meni
već zavre,
kad srce
vanka
se zname,
kad
se biš za nikoga dal,
a niš
za se ne biš iskal,
ne broji se ki slaje zagrize,
aš
kad jubav - jubav navrize,
i okol vrata perji usede,
ne rabi reć ni jedne besede.
glazba: Damir Mičetić
Zgora lanterne
Tamo zgora lanterne
grota j' ta,
na njoj san jubav s tobun
upoznal:
vetar ti j' nosil vlasi,
tanac smo ludi tancali
z moren skupa,
z oka j' jedna suza tvoja pala,
z usnicami san ju znel,
a još ni danas ne znan
zač si plakala
kad san na glas prošapjal:
O, jubavi moja,
srićan san!
Ne znan
da ti znaš
kako meni rabi tvoja jubav
i samo me pogjedaj,
samo mi se obrni,
aš se na svitu
si leh ti,
se,
meni.
glazba: Marin Margitić
Korak ili dva
Srce luduje
kad leh pogjedaš va me.
Se j' to već poznata priča,
a se j' drugačije,
samo ti se nasmijen.
Ča ćeš mislet,
pitan se,
ako pokažen
se ča bin
i
se ča poželin.
Ne fermuj me, ne,
ako prepustin ti se.
Nisan verovala
da će poteć jubav
od tebe.
I
na časić
kod da san sigurna
da ću lahko se,
a onda
va drugon
kuraj
pobigne.
Korak ili dva,
tako blizu smo do sna
da podilimo se misli
zdola duge,
bosi.
Tako malo fali
do našega sna
da
jubav nosi.
glazba: Ksenija Sobotinčić
Svijeća
Bijelim
cvjeta
moja ružica
dok ja
svijetom tražim koru.
Djevo moja,
usni sanak mjesto mene,
kada padne
plava maglica
dođi bliže sinjem moru,
ljubi zoru
usnama od rose snene.
Digni maglu
pod oblake
gore nebu plavom.
Ti si
svjetlo moje,
voljena,
buđenje si moje,
topla zraka,
sunčana!
O, ljubavi,
tu
ostani!
glazba: Ljubo Kunatarić
Moj kušćić zlata
Med nami su pale grde besede
teške kod grote,
a mučale su se one ča vrede,
Na ti rogi, živote!
Nismo se razumeli,
nismo se onda čuli.
Prošal si va svit beli,
nisi videl suzu, ka žuli.
Nisan ti reć dospela,
nisan te nazad zvala.
Se, ča san reć otela
va njedra san spušćala.
Ah, da san ti bar ime zaustila
kad si već na vratih bil!
Sad pišeš da si još vavik sam
i da me nisi pozabil.
I ja san ona ista
kod ča san i bila,
na istoj adresi ostala,
nisan se niš prominila.
Makar pasuju leta,
skoro će jih i pet,
drži me jedan kušćić zlata
ki mi nisi mogal zet:
z jednun rukun ja još vavik
opiran širon
samo za te
vrata
a va drugoj
jedna mića ruka pita:
Kad će doć moj tata?
glazba: Ivica Frleta
Daj njoj sriću
Od kad si ti prošla
ne znan ča želin.
Vani j' škuro,
nigdi sunca ni,
magle guste, teške,
sriće za me ni i ni,
aš se je črno već,
črno
va meni.
Od kad san bez tebe,
ne znaš,
ali,
ne spin.
Duga j' saka noć,
sivi oblaki,
samo
daž dažji,
nigdi mira ni.
Dojde mi va san:
On i srićna ti
i
zlo ti poželin,
a onda se kajen
i ne dan se
i molin se:
Ne, ne daj Bože, ne,
ne poslušaj me,
daj njoj su sriću,
magari i š njin!
A meni?
Meni snage daj
da ja na nju pozabin.
uglazbio: Damir Mičetić
Lastavica
Bila si mi
i noć
i dan
i misao svaka moja.
Gdje li si sad
ti,
nemirna?
Pusti mi trag
za nova svitanja.
Jer
još uvijek te misao dotakne,
sjećanje još grije.
A
ako te noć pomiluje
i utopli
proljeća topli dah,
možda se u mislima
nekad i sretnemo
i
propuštenu kap sreće
ipak ispijemo.
S vjetrom si
sjevernim,
lastavice,
odletjela
i
reci mi samo
jesi li gnijezdo,
na jugu
već savila?
glazba: Alan Crnković
Srebrni lancun
I ova j' noć,
jubavi,
tako lipa,
a
na oko neće san,
i, čini mi se,
si se judi vole,
samo
ja sama,
ti sam.
I tamaris se jednako zeleni,
sviti misec
nikad tako pun,
a
priko mora j' raširil krila
srebrni lancun.
Kad
tamo na pučini,
si jahači mora zapale prve sviće
i po rivi
par za paron
z usnicami dili slatki komadići sriće,
ja pošapjen:
ča tebi ne fali
leto na obali
kod ča fali i meni?
I:
za koga bor načinja
od iglic
posteju mehku,
kad tebe mi više ni?
glazba: Vinko Škaron -
Ne zapri vrata
Kad ti više stalo ni
ča srce moje govori
i
tuje slatke večeri,
kad piju oči tvoje,
ne pozabi reć mi Bog,
svitu kad se zaputiš
i
kad još puno znači
to
kako mi se ćutiš.
Nina, nena,
niš ne govori,
samo muči,
vrime za to ni.
I
ne zapri vrata skrozi do kraja,
pusti da svitla ostane trag.
Va svojen oku spravi
smiha
baren kap.
Ne,
ne zapri vrata!
Škuro ne triba.
Teško se na dažju važge luč.
I
za saki slučaj
sobun zami kjuč.
uglazbio: Vinko Škaron
Zami ovu jubav
Moji nemiri
si su spali va meni.
Na prstih,
sam
se češće se
ušujaš va moj san.
Su mi veru daj,
niš me već ne pitaj,
privij me na srce
i nikad ne pušćaj.
Probudil si jubav su
ča je spala va srcu,
a kroz nova raskrižja
bez tebe
ne moren ja.
Suze san pozabila,
ča je bilo, važno ni
i niš drugo ne pitaj,
leh zami jubav,
ča za te spi.
I daj da ti se povin
i ne boj se,
aš, više leh ča ćeš mi dat,
ja
ni ne bin.
glazba: Ivica Frleta
Daj se nasmij
Još oko rosi,
topi one teple besede,
kod da jih ni bilo,
kod da za nas više ne vrede.
Mašta kroji labirinti,
da igre duže traju,
život kaže rogi finti:
Ja pobjednik sam na kraju!
Ej, rudi, zoro,
va črjeno nebo pituraj,
daj, zelen goro,
kap lipote, da bu lipji kraj!
Triban pjesmu pastirih
sih,
po sebi prolij njihov glas
i jubavi
bar ki stih,
zdravo sime,
lik za nas.
Daj se nasmij, sunce moje,
i
črna noć će
pred te na kolena.
Oprosti mi i reci da,
aš
samo ta jedna
fali
beseda.
glazba: Vinko Škaron
Budi mi blizu
Hiti besede
i ako
i ali,
aš to
va jubavi
nikemu ne triba.
Samo
va sumnji
se to
kadikad fali,
a srića j' od sega najvažnija!
Vavik mi budi blizu
da srce moje
moreš čut
i vavik me
sobun zami,
da blizu
buden ti
i kad misec zijde,
i kad se zvezde
raspu po nebu,
budi nježan mi,
aš
samo san za te
tu
i da dotaknemo
onu samo našu,
od sih najsjajniju.
Ne dajmo sumnji nikad mesta,
pustimo srcu da zibira besede.
Morda jih čut naučili još nismo,
a
samo od srca
one i vrede.
uglazbio: Damir Mičetić
Kaštiga
Se
kod da j' čera bilo,
niš se ni prominilo,
još mi fališ jako.
Zvala san te,
nisi čul.
Nisi se ni obrnul.
Ča j' moralo tako?
Govorin,
ni me briga,
a život je kaštiga
kad jubav još boli.
Grdi su bez tebe dani
aš ja te ne volin
niš manje leh lani.
Sad
va tvojen oku
vidin saku suzu
ka
kod da me moli da se oprostin
i uzdah jedan mi zmami
ki
va grlu mi zapne,
a
ni da san ja bez duše,
leh
ne znan kako
se ča j' bilo
sad
da pozabin,
pa
mučeć
leh
otaren suzu
ča žuli
a z oka
ne kapne.
uglazbio: Damir Mičetić
Vrime nas je razdvojilo
Se su misli moje
samo tvoje.
S tobun
sakuda san.
Dobro ti jutro poželin
saki dan,
a
sa tvoja pisma,
već pomalo stara,
po ne znan ki put
zniman z ormara
i se tvoje ponavjan
besede.
Još vavik mi jednako vrede.
Vrime nas je razdvojilo,
kod da nas ni nikad bilo,
ali ja još
tvoja pisma
srcu stišćen
i
va sakon te
još išćen.
Išćen
je l morda
ki tvoj bušić ostal?
I.
vavik mi j' jednako žal
ča su one kapi, z oka
ke su pale,
si bušići oprale,
i ča
ni jedan,
baš ni jedan
nisu pušćale.
glazba: Barbara Ćućić
Z duše moje
Na toj groti
imena
još stoje,
zapišena:
jedno velo
od jubavi
srce,
va njen
ti i ja.
I sad
potiho,
kod da j' sveto,
na ton mestu
i dah
zadržin.
Srce zastane,
još sejedno ni,
skoro da se ja
i
prekrižin.
Od peska smo kule gradili.
Tu,
kraj imen
ka blede
još čujen tvoje besede:
Se moremo mi
skupa,
jubavi!
Ali
more nemirno
kule j' zrušilo.
Ma,
ako j' i san,
ja sejedno znan:
z moje duše nećeš nikad van!
glazba: Vinko Škaron
Jubav je srića najveća
Diši jutro
kad se probudin,
dotaknen te
da se uvjerin,
da si ti uz mene,
da svoj živin san.
Va meni se kanta:
Jubav je srića najveća,
na nas je oko hitila
va svoje kolo spravila,
srca su dva zatancala.
Zaspin va tvojen naručju,
kad noć se ure pobroji.
Tu j' se na svitu,
se moje.
Tu j' moj dom
i mi svoji.
glazba: Ivica Frleta
Pod zlatnin kjučen
Barke i mriže,
poskriveć bušić,
Lungo mare
i ti.
Se ovo
spravno
va mojen srcu
pod zlatnin kjučen spi.
Nisan pozabil
kako ti vlasi
z vetron mora
diše
i
tvoje oči,
zvezde
ča iskre,
kad va njimi
misec
piše.
Za leta
sa
ta j' lipota,
za sih never
je
bavica,
kod krunica
je
svitla roj
i
va njen ti,
anjele moj!
glazba: Duško Paro
Sottobraccio
Na ovi vali života
nisi me parićal.
Samo si lipo povedal
i lipo mi dal.
Ovu našu jubav
ja čuvan kod zlato,
i nevera
kad zapriti,
ja ne dan se
va to.
Otari suzu na vrime,
ča niz obraz kliže
i
leh me nježno zagrli,
da budemo bliže.
Samo ćemo sottobraccio
zlomit
se nevere i tramontane,
aš niš jače od nas
ne more bit
ako veruješ va me.
glazba: Robert Grubišić
Leta pasuju
Skoro smo još dica bili
kad san ti on bušić dal,
se pomalo ti ofiral
i još sečagod proval,
hital se usput besede,
na sakon ispitu pal;
nisi mi nasela,
leh biš se nasmela
i nos zdigala zgoru
kod meni za pokoru.
Leta pasuju i se se minja,
a ja san skoro već stari mladić.
Da se domišjaš kad san ti rekal
da meni nećeš pobić?
Ne, nisi mi se još obećala,
leta biže
i tvoja i moja,
ali ja znan
da dan je se bliže
kad ćeš zavavik
bit moja!
glazba: Damir Mičetić
Obećanja
Va sakoj me misli
nježnost tvoja
zaziba,
dotakne mi telo,
se va meni te triba.
Kapjice od rose
mojun kožun
šetaju.
saka od njih
se poigra,
sakud one tancaju.
Okol nas va zraku
samo noć
ča diše.
Tiha čežnja daje
žeju ti,
žejun
piše.
Oblak smo
kamo nebo hita oko,
kad smo skupa,
jubavi,
tamo gori,
visoko.
Zami me,
kad nas takne ista sanja,
kad se daju obećanja,
ona,
za sa vrimena.
Zami me,
aš za niš na svitu
tu lipotu
ne bin otela zgubit
i tvoja,
samo tvoja ću bit!
Zavavik!
glazba: Damir Mičetić
Kad će vrime od kruha i grozja
Niš drugo ne triba
i niš ne čekajmo već,
leh
dojdi da čuješ
se ča ti iman lipo za reć.
Saki tvoj smih
i moja j' srića vela,
saka tvoja suza
i moje oko žuli,
srca su naša zakucala skupa
a mi smo jih,
srićun,
na vrime čuli.
Kad će vrime od kruha i grozja,
ona ura
za nas dvoje sveta,
rujan
ča raspliće drage pjesme,
tepli dani Mihojskoga leta?
Kad će vrime od kruha i grozja,
smokve zrele i mladoga vina,
da mi te
na vrata dopeju,
sunce moje?
Ti si ona prava,
jedna i jedina!
glazba: Vinko Škaron
Oprosti mi, ako moreš
Se ča si mi govoril a
na pravo j' mesto selo,
saka tvoja beseda
v uših mi smiron zvoni
i saki moj san
se j' tanji,
a samo zadnja kapja nade
da j' i tebi još do nas stalo
niz obraz toči moje priznanji.
Oprosti mi, ako moreš,
veruj sad sakoj besedi,
oprosti mi, ako moreš.
jubav je zalog ki vredi.
Oprosti mi, ako moreš,
sad molin te kod Boga
aš, čovik zna ča j' imel
tek kad ostane bez toga.
Oprosti mi, ako moreš
Znan da više nimaš vere.
Ne daj vetru da nosi se lipo,
priliku daj
i sebi i meni,
i poveruj,
poveruj još jedanput!
glazba: Damir Mičetić
Još si meni sve
Vajka pun gorčine
samo žuč san pija
misleć da san srce
nigdi davno već zgubija
i da ga
na njegovon mestu
više ni.
Našla si u meni
one strhe sve.
I jubav
i viru
dala si mi ti,
pokazala
sve pomalo
da je srce moje
na mistu ostalo.
Sad ni važno ča je bilo,
ča se mrež nami zbilo.
Moraš priznat, dušo,
da i lipoga je bilo.
Još si vajka sve meni
u mojen životu.
Tornaj mi se,
zvadi z njedar ovu grotu!
Vajka pun gorčine
samo žuč san pija,
misleć da san srce
nigdi davno već zgubija.
Sad ne zabi ča smo onda
jedno drugon dali.
Ne zabi naše pute
kojin smo šetali.
Beside još čuvan
ča su tamo pale.
Ćeš ih z mene zvadit
kad ti š njin zafale?
glazba: Damir Mičetić
Tako san malo jubavi tebi dal
Tu je zalog jubavi
sidro moje,
sudbina.
Jugo
mora nosi dih,
a sunce
grli Učki ramena.
Noć će
još malo,
skoro će,
svitla prva proziva
i vrime je
da Kvarner zavre sol,
aš oblak
črnin velon
sad misec pokriva.
Ja triban te tu,
su jubav mi daj
i
samo se vrni.
Va toj je luki sriće
se moje ostalo.
Tako san
od jubavi
tebi malo dal.
Va sakoj misli
srce
tebi me j' pejalo,
pijan od čežnje
samo tebe san zval
Čekaj me,
dušo,
brzo ću ti doć.
glazba: Aleksandar Valenčić
Ljubav je do neba
Mojim usnama
teku molitve
da još malo snage mi da
kad se ne može,
a sreću
kad usitne,
u prah pretvore,
daleke su duge
s tobom
dostižne.
Ti se samo nasmiješi
i oluje utišaj s tim.
I probudi mi nade,
da daljine sve uhvatim.
I ne gubimo vrijeme.
Ništa drugo nam ne treba.
I podijelimo snove.
Moja ljubav je do neba!
glazba: Vinko Škaron
Pljesak više nema ništa s tim
Ne zaklinji se,
vjernost pusti,
ne vjerujem ti.
Sve su već priče ispričane.
Zastor je pao na zadnji čin,
pusti da sve zaboravim,
Pljesak,
dušo,
više nema ništa s tim.
Zastor
kada se opet podigne,
tu bit ćeš i ti,
poželjet ćeš dio te svjetlosti.
Tebe će samo dotaknuti,
uzalud čekat ćeš zadnji čin,
pljesak,
dušo,
više nema veze s tim.
Pusti riječi sve
kada noć
utihne,
ne vjerujem ti.
Daj
da se od svega odmorim.
I suze su se
davno
umorile.
Svejedno će biti
i da oprostim.
Pljesak,
dušo,
više nema ništa s tim!
A
za te sam htjela
preokrenuti svijet,
tvoji su bili
i suza
i cvijet.
Ali
jutro će opet probuditi smijeh:
na putu do raja kiše operu grijeh.
uglazbio: Vinko Škaron
Zadnja misao pred san
Tiha sjeta noćas bdi,
ne da se.
Ušulja se šapatom,
od mora.
Da te barem dotakne,
daleka,
a tako blizu,
zora.
Poželiš li ikada
i
dugu
s valom kada zapleše na jugu,
ilí
kad zamiriše bor
prije bure?
Sve te čeka tu:
mjesec snove u pijesku traži,
veze sitne niti nemira,
maestral na harfi
još svira
moju zadnju misao pred san:
»tamo ti,
a ovdje ja «
Noći more valom miluje,
kraj mene
mjesto prazno je.
S tobom sviće svaki dan,
a
zadnja misao pred san
tiho priziva daljine.
glazba: Vinko Škaron
Lakše je kad se kraj ne vidi
Poletjela su jata ptica
oblacima.
Tuđim krilima
neki dani lete na njima,
a ja samo sklopim oči:
lakše je kad se kraj ne vidi.
Zvijezde ubirem
ukradenim poljupcima.
Svijeća izgori,
ali tu još
negdje
svjetla trag ima.
Samo noći tamom sjaje,
lakše je kad se kraj ne vidi.
Kad svi snovi
kao onda,
nije davno,
u lijenoj, dugoj noći
probude pitanja,
sneno jutro
kao opomenu samo,
na jastuk
bijeli
spusti
trag slanih svitanja,
jedan uzdah,
da nije preko broja,
u uzaludnoj čežnji,
ja kao poželim,
a,
kovač stari u njedrima još kuje
onu potkovu od sreće,
da nekom udijelim.
glazba: Vinko Škaron
Kočija
Ljubav je
pjesma,
koja Nebo dotiče
kad širi krila notama,
a pjesma,
kao pjesma,
pjesmom ostaje
i kada krila
tijelu
polako
bliži.
Kako je lijepo ljubav doživjeti!
Što za te ne bih?
Sve si mi ti!
Ukrast ću noćas
kočiju zlatnu.
Danicu molim:
Oprosti!
A onda
kada prva zora zri,
tamo čekaj me ti,
tamo
gdje dobrim duša ozdravi,
gdje
čovjek je čovjeku dar,
tamo mi sve pozdravi
i
lijepost upijaj svu,
da mi budeš odmorna,
kad dođe kočija zlatna,
ti,
moja Umorna.
glazba: Vinko Škaron
Leptir listovi
Još teško je.
Lanci
teški
svi,
kao okovi
stežu me,
ali,
kao tako mora bit.
Gdje su sada ludi vjetrovi,
leptir listovi,
što su grijehom usne dotakli?
Zvijezde više ne nudim:
kome padaju, kome trebaju?
Bolje je
da nebu ostanu,
za sretnike
a
kad te drugi povrijede,
jedno rame je
uvijek tu
za plakanje.
Suze slane
sve ću popiti
kao i uvijek
kao
da su
lijek.
glazba: Vinko Škaron
Kako bi ti samnom bilo neka ti bude i snjim
Još zadnji put poljubi me
za sve lijepo
kad smo bili zajedno.
Daj da nam ostanu dobra sjećanja
i
utišaj moja nadanja.
Još jedanput poljubi me.
Možda
na tren
zaboravim
da nismo sretni
kao nekad
zajedno,
a
možda i tebi
nije baš svejedno.
Ti sad odlaziš
i
sretan ti put!
Bit će teško preživjeti s tim.
Ali
kako bi ti samnom bilo
da si ostala tu,
neka ti bude i s njim!
Samo
poljubi me još jedan put.
Nekada sam bio u srcu tvom,
a
s mojih usana uzmi samo želju za kraj,
da ovako te voli i on!
uglazbio: Damir Mičetić
Ljestve
Reci
gdje si bio ti
onda kad su mrvili
jedno srce u komade?
Reci
gdje si bio ti
onda,
kad su trošili
prve snove, prve nade?
A
htjela sam ih tebi dati,
da možemo ljubovati,
ljubavi!
Htjela sam ih tebi dati,
da možemo srećovati,
srećo moja!
Kako sada mogu
ruži
vratiti latice
i
pobijediti sve
da i njih ti mogu dati
kad se rosa na njih vrati,
da te usrećim,
kad te čežnja meni zove,
da oživimo sve snove,
da nas ljube,
da se budimo udvoje
i da bude,
kao nikad da nam bude?
Ako
nekim usudom
tebi loše krene,
i tiha će molitva
od mene
kada ju moje strepnje
zvijezdama zauste:
da
svoje čarobne ljestve
do tebe
s neba
spuste.
glazba: Vinko Škaron
U brazdi od sedam kora
U brazdi od sedam kora
bijela jedra svile sjene,
a sjećanja, živa kao mora,
namreškani veo su od pjene.
I ovaj će mimo mene dan,
lijep kao i onaj ljetni san:
oleandri cvjetali su širom
a ljubav je opijala mirom.
Jedno dijete,
jedna žena.
S mislima i srce je na putu
negdje u daljine.
Suza
smijehom sakrivena:
Ništa nije, ne brini se, sine!
Još nemirno more valom pjeni
kao brat je
oluji u meni
i propinje,
na križ razapinje:
Umiri se, more moje sinje!
Rascvjetali rivom oleandri,
zaorao i sin sedam kora.
Lako skriti suzu u daljine:
Dobro sam ja, ne brini se, sine.
uglazbio: Ivica Frleta
Podilimo š njimi sriću da njin veća bude
Ma ča je lipo jutro probudilo ov dan!
Dišeći,
kod da j' roža,
sav vas je pun sebe!
Kod da j' naštikan!
Najlipji od sih ča znan!
Ma ča je lipo jutro probudilo ov dan!
Od sriće suza sviti,
z duše poželin
da jih čuvaju
si nebeski anjeli.
Sriću njihovu
podilimo sad
skupa
si,
da veća,
još njin bude!
Daj Bog
da se tu ona udomi,
da žive va jubavi
O jubavi si kantaju,
pjesma nova,
pjesma stara:
Prijateli moji, živil!
Dvoje mladih gre z oltara:
Za se dobro va životu!
Kad srića se
na dvoje
dili!
glazba: Vinko Škaron
Zavičaju
Se moje j' tu.Oko ga draga.
Se ča j' blizu mojega praga,
ča mi j' va srcu, ča smiron iman,
ja vavik sobun i sakamo ziman.
Se ča te više gjedan, moj kraju,
se j' veća jubav za te i veća voja
za kuću staru, ka blišći na suncu,
moju Ričinu i lihu sred Poja.
Se ča te više gjedan, moj kraju,
se veća jubav za te va meni cvate,
a oni dihi pokošene trave
vavik mi diše kad mislin na te!
glazba: Robert Grubišić
Pisma soli
I noćas si u san meni doša,
da me budiš, stari škoju,
još zarana kad u mliko
Bog pretvara ti boju.
Paški tegsi materin,
spusti u valu niz stenu,
a cviton slavuje si maknu mi tinju.
Bore Veloga potoka grijala su sunca oka, zore,
resla krela od mladićov svih: trud i muka Jure,
sveta ramena, brime bure od Krštofula.
Preko mora kruh coviku je.
Oduvik sve moje.
Pisma soli od konobe, Grube ruke - žuji križa,
sa šobine i ružmarina. kapjo pota s kamariža,
Noći krade nostalgija ma, ka botija dobroga vina
a duša se trudna pita: i žmuj briga tvoje slane
Zac te ni? je meni…. Zac te ni?
glazba: Vinko Škaron
Mojapogača
Va tujini se živi za kraj šetemane
kad se po petku vrneš z dela,
ki žmuj vina
i pjesme z duga.
To j' ondi srića
i vela
i cela.
Reču mi da j' tamo
se ča mi triba:
Okoli tebe se lipo blišći.
Tu j' tvoj život,
tvoja bogatija
i priko pogače kruha ne išći!
Oni ne vide moju suzu
na kušinu
i ne razume ni onu
ča pjesma popije va vinu
aš
moja j' pogača
nič zasinsega drugo,
moja j' pogača
tamo nigdi dugo:
jedna kuća stara
još vavik bez fasade,
gole poneštre
duše moje
i pijat maneštre
na svitu najboje,
pijat maneštre matere moje.
glazba: Vinko Škaron
Doć ću doma okol Stomorine
Lipa si mi,
valomoja plava,
kad je suncu
i doba
i ura.
Va srcu mi
oblačne ravnice
nagrišpale
južina i bura.
Tu
glas moje matere
počiva
i si njeji trudi
tu su tkani.
Najdraža si posteja,
i siva,
si sni moji
srcen zibirani.
Ča ti moren,
njazlo moje,
leh
tu pjesmu od srca.
Kad o tebi ona krene,
ono sakud zakuca.
Zapren oči,
da si bliže
i
čudno godi ova bol.
Oko vlaže ancipresi,
kuća stara,
prazan stol.
Se mi čuvaj,
moje
i
jedino,
do tebe j' put
samo
pez od mrine.
Za si moji dani
i blagdani
doć ću doma okol Stomorine.
glazba: Vinko Škaron
Večeri boje naranče
Jedno mesto
mene tamo čeka,
na kušinu od lavande
spi,
z jutron
galeb
dobri judi probudi.
Jedna sina
vavik
hlad mi dela,
a kad
z noći,
parte ribari,
trsu staron
brod obrnu mornari.
Sanjan svitlo od lanterne,
sinjal srcu,
moju luku
i
od sih na svitu dražu
teplu,
žujevitu
ruku,
zrelo grozji,
vino staro,
staru klapu,
zlatne zore,
večeri boje naranče,
sunce
kad dotakne more.
Jedno j' mesto mojega ditinjstva,
trdo sime,
koren brimena
i
se moje,
jubav za se vrimena!
glazba: Vinko Škaron
Štelika
Još će ovoj groti
od hijadu let
niko nimo vrime
dušu sobun zet.
Dice ni čut vani.
Težak je tu hod,
a ono jugo j' lani
zadnji potopilo brod.
Pokrila ga j' ruzina,
tamo, pod moren, kraj mula spi,
špag mu j' obrasla travina,
nikomu do njega ni.
Ni za blagdan tu ni sina,
da mat ga vidi bar.
Komu će sa ona ćaćevina?
Komu će pokojnoga dar?
Nikoga već tu ni.
A
jedne će večeri
škure
šterika va noć
zgoret,
a materi će leh
jedan reful bure
krunicu
z ruke
znet.
uglazbio: Ivica Frleta
Razumi me, prijatelu
Va kuću staru
smo dohajali,
okoli stola
se poštivali.
Ni bilo tesno,
se i karali,
ali voleli
i
si štimali.
Došal san doma,
koferi spustil,
ali niš već ni
kod ča san pustil.
Ni već ni diha
od sena i kuša,
se je sad prazno
i prazna mi duša.
Ti me razumi, prijatelu,
kad ne dojden tako često
aš
za materinin stolon
već ne čeka mesto.
Razumi me, prijatelu,
i kad oko suzu skrije,
i kad suza išće Boga,
aš, od sih mi najdražih,
tu već ni nikoga.
glazba: Aleksandar Valenčić
Pul ognjišća
Zarasli su si umejki,
ni već mejskoga vina,
ni nonićih već ni starih,
ni karoce
a ni kalesina.
A ča ne bi bilo lipo
podivanit opet pul ognjišća
za blagdani čez godišća
o semu ča j' bilo
i o onon ča vrime još navišća,
pa da dojdu si bekari,
tišjari i postolari,
a vinari da donesu bocun vina
i da bude fešta,
si kovači i melari,
kućeri, japneničari,
a oštari da rastoče bocun vina
i da bude fešta?
Neka počne fešta!
glazba: Vinko Škaron izvođač
Nigdi na svitu
Nigdi već na svitu ni te lipote:
tu zadiši more,
kuš i ružmarin.
Samo j' jedno mesto srca mojega,
one misečine,
pod kun srićna spin.
Ča bi srce moje
da mu ni mora,
škoja
i kanta od sih jubavi
kad crčki zacrče
potli večere,
i kad uz gitaru klapa zakanta:
Lip si mi, dome moj,
i ti, kućo stara!
Tu j' se ča znan,
se ča poznan!
Tu j' moj kamik bel,
srce si mi zel!
Ni te na svitu
nigdi!
Tu j' moj život cel!
glazba: Ivica Frleta
Nima više vele trate
Krik galeba ne cuje se dugo,
zaspali su svi trudni ribari.
Ne cuje se više:
Na zmorac! Na jugo!
Di je barba
ki za trate mari?
Ni kara ni cuti
ca ga s vitron šaju
priko vale
jedna
drugoj
strani.
Vrime je pokrilo pošte,
od gajetov više nisu dani.
Itali su velu tratu,
itali,
a sad od njih
nikoga tu više ni.
Kada san se torna doma
zadnji put
još su bili tri.
Zaspale su vele trate
i ribari umirili.
Tiho budi, more!
Na poštama samo đerlanda
za sve one ca su partili…
Sviću pali, more,
i tiho
budi tiho!
glazba: Vinko Škaron
Pod ulikun truda
Probudi mi se,
moj tepli žalu,
kad sunce
z jutron
tiho
po tebi hodi!
Daj mi se probudi,
najlipje more,
slana kapjo,
ča slatkin rodi!
Probudi mi se,
ti,
žejo moja,
ka sakoj mojoj sanji
nemir udili!
Ja
pod poneštrun moje jubavi,
uz gitaru i prijateli.
Z Katedrale
zvona
kad te bude,
i ferali
oči kad zapru,
stari Grade,
stani mi se rano,
da vidiš sriću moju,
ča san tu,
aš
va tujini
nikad ni kod doma,
tuje sunce zagrijalo ni:
ča more,
ča suze,
ga popiju.
Tu,
pod ulikun truda
se moje spi.
glazba: Vinko Škaron
More
Kad more
z belin špagon
obavija svoje nago telo
i pini dno,
a duša mu se toči
priko škoja va noć,
Strel je ukralo nebu,
va svoja njedra ju j' zajelo
i nju će sad va đir,
aš kod da j' vražji pir
razliva tu moć.
A onda
zatanca vetra vel
slani
odzgora.
Za dno se j' sidron ćapal,
ma
i njemu će rogi
more,
ta pokora,
aš
kod da mu j' Mojsije palicu dal.
O, more, more, fermaj, pofermaj,
sirena zavapi i moli za kraj.
A more, more, ne da se, ne da.
Ča daje, ča zima, to Bog samo zna!
glazba: Mario Milat
Rika svetoga Vida/Tu mi mati vrata otvara
Razapeli bijele
hrvatske kaštele,
ali more,
mudrac stari,
po svojem posloži stvari
u zemlji djedova:
biserje je obalama darivati stalo,
da bi ono vječno u kamenu sjalo.
Kad Učka zavjesu spusti
na topla ognjišta stara,
Bog samo jednu zausti
i nebo vedrim otvara:
Rika svetoga Vida krene,
zavjet djedova do mene
korijene doseže:
Tu sam doma,
tu sam doma, sve me veže,
tu mi mati vrata otvara.
Razapeli bijele
hrvatske kaštele;
Primorjem i otocima
ponos teče potocima
u drevnoj potkovi:
Šaka soli, komad kruha i poštena roda,
uklesala u kamenu voda.
Kad Trsat i Grobnik skupa
nad Rijekom zapale svijeće,
Bog samo jednu zausti
i suze teku od sreće:
Rika svetoga Vida krene;
zavjet djedova do mene
korijene doseže:
Tu sam doma,
tu sam doma, sve me veže,
tu mi mati vrata otvara.
glazba: Vinko Škaron
Moj Sušak ima najlipji dih
Nisan razumela,
aš san bila jako mala,
zač ti j' moj nono
su jubav dal
i zač mu se j' vavik
z oka suza kalala,
saki put
kad je na vijaj šal.
Nisan razumela
kad je povedal
ča su Placa i Kontić
bili za njih
i taruć suzu z obraza
šapjal:
Moj Sušak ima najlipji dih!
Moj nono već ne naviga,
ne brodi,
ni starin Sušakon
već čuda ne hodi,
ali sad se i meni
on beli
i zeleni,
sad ga i ja zoven:
Moj dragi grade,
Sušaku stari, moj vojeni.
glazba: Heidi Rački
Mama
Da je još
biti blizu nje
kad se
iz svijeće
sjeta upali,
da se,
kao mali,
sakrijem.
U sva moja teška vremena
često je nosila moja bremena.
Dugo se već vidjeli nismo,
rijetko razmijenimo pismo.
Mama,
ne brini se,
sve su me stigle
tvoje molitve
i sve dobro od tebe,
a
što sam ti dao?
Mama,
suze su često za grijehe
što suncu kradoh osmijehe
a vraćati nisam ih znao.
Daj mi vremena,
za nju molim vremena,
Bože,
jer samo ona
može
više nego što može
oprostiti.
Mihojsko ljeto
Zadnji dani Mihojskoga ljeta
kada već jutra dah
zrelim zri,
plavo nebo oblakom se bijeli
a sjećanja prizivaju mir.
Uhvati let zadnjega leptira
barem na tren.
Još
toplim
malo ogrni me.
Uhvati list
prvi kad padne,
produži vijek ljetu tom
Miholjskom.
Pjesma ta
kasnog ljeta
ne da jeseni:
Kamo ćeš ti?
Ostani,
ljeto moje,
da
s tobom ožive
snovi naši svi.
Još malo i prve će kiše.
Ljubavi,
čuvaj naš ljetni san,
I
sva trajanja toploga ljeta:
osmijeh svoj
i sreću što te znam!
glazba: Mario Milat
Senjski karneval
U gradu pored mora
fešta kreće
od koje
nema veće.
Sve je živo, živije
karneval kad počinje.
Zove sve karneval sve
i Senj uz more:
Karneval, karneval,
pjevaj do zore!
Malo ja,
malo ti,
svima po volji,
Senjski je karneval
od svih najbolji!
glazba: Mario Milat
Zagreb, moj rodni grad
Sva su mi u srcu jutra,
svaki tvoj dan.
Često mi se u samoći
tiho ušuljaš u san.
Pa me budi,
bijeli Grade,
svaki tvoj zvon,
sladi život,
toplim grije
pjesme ove
svaki ton.
Kada jutrom sunca zrake
zagrle Grad,
snenim ulicama šećem:
Moj si Grade, uvijek mlad!
Tu,
na obalama Save
bijeli je dom,
tiha sjeta,
ljubav sveta
uvijek tu,
u srcu mom.
Zagreb, moj rodni grad
najljepših sjećanja;
neba plava kao lan,
i kad
sniježi dan.
Zagreb, o Zagrebe,
sva moja radosti,
još mi čuvaš stari sjaj,
tu se čuje kaj!
Čuvaj meni stari sjaj,
neka živi kaj!
Glazba: Mario Milat
Svitanja u spomen na Ivu Robića
Svitanja umiru jutrima,
kad ih zarobi noć u sjećanja.
Tamo si, u zvijezdama:
sive magle
skrile su pjesme svitanja.
Još uvijek svi su tu,
kao onda
čekaju isti orkestar,
da zasvira Spava dan .
S tobom su
i bijeli golubovi zaspali.
Već.
Svi se instrumenti umore
kad ih svlada san.
Tragovi?
Svi su tu zauvijek
u meni
i u mraku zasvijetle, sjaje se,
u pjesmi mi srca pokažu put,
a, s neba me i mjesec još lagano utješi.
I na tren mi se i učini da opet ću te čut.
(- glazba Mario Milat)
Hvala što On zemljom hoda
CD SV. OTAC PAPA IVAN PAVAO DRUGI U RIJECI 2003.
Iz Doline k Tebi stižem
a visine ne dosižem:
sve je više vapijućih glasova.
Molitve Ti mi usliši.
Dobrotom mi se približi.
Vrednuješ pokoru svaku,
daruješ mi sunca zraku,
kajanje u meni se budi:
Padanjem se k Nebu može,
hvala Ti, moj Bože!
Sveti Oče,
duh prosvjetli moj,
molim,
molim
za Blagoslov Tvoj!
Hvala što On zemljom hoda,
koju zovem svojom,
hvala što se umit mogu
i ja,
Ljubavi Tvojom!
Hvala što On mirom miri,
za dobro što svijetom širi!
Moj Pastiru
među svima
pomozi mi darovima,
da na putu ne zastanem:
u ime Oca i Sina
i Duha Svetoga!
Amen!
uglazbio: Vinko Škaron
Pod Križom utjeha…
U sivilu
sve Križ do križa do neba stoji.
Bezbrojni grijesi su moji.
Udijeli mi snagu, Bože moj
da mogu više i bolje,
daj mi moći i volje
jer
premalo dajem
spram onoga što trebalo bi,
premalo se kajem.
A, kome ću molitve
ako ne
Tebi?
Prigiba teret grijeha.
pod križem stalna je utjeha.
Kao i uvijek Ti me usmjeri
da mogu ponizno dalje
u vjeri
da pod nebom modrim
i ja mogu
zlo
dobrim.
glazba: Ljubo Kuntarić
Pastiri, pastiri…
Prosinac stari već je pri kraju,
sniga j' još malo,
a novi,
samo ča ni pal.
Sige obavile krovići prosti,
pastiri se stisli
va dnu svojih štal.
I blago j' tiho, naćas
kod da ga ni,
va jaslicah Dite blaženo spi.
Pastiri, dobri pastiri,
va tihu noć pojdite,
i Dite pohodite!
Nebo se j' va trenu pretvorilo va dan
kad su z onih sunčanih stran
Tri kraji pohodili Dite.
Zvezda njin z Neba put pokažuje.
Se je tiho,
se je mirno,
sveto.
Tiha se
anjelih
pjesma čuje:
Nijedna noć
kod ova
blažena ni,
rodil se j' Isus,
va jaslah na slami spi.
Marija z jedne, a Josip z druge strane.
Z molitvun štalica j' obavijena.
Ova je Noć sveta, sveta i blažena.
Uglazbio: Anton Mario Kamenar
Božić je radost va srcu
Božić je radost va srcu
kad samo triba dat ruku,
aš najveću oćutiš sriću,
kad ublažiš tuju muku.
I
kad križi nisu tvoji,
ne projdi mimo
leh
podloži rame
i pomori va nevoji.
Z drugin kad se dobro dili,
novo se dobro već raja,
va svetoj Božićnoj noći
jubav sih veže i spaja.
uglazbio:Anton Mario Kamenar
Srićo moja
Samo galeb more budi
kad friškina jutro nosi,
kad još teple slatke sanje
i
srića se
z trepavic
zarosi.
Tvoje ruke
okol vrata,
..
šapješ svoje žeje
Jubav nas je sebi zela
pa nas
sama
daje peje.
Srićo moja .. ……
………
prvo zore
note svoje
Jubav
piše
za te
glazba: Ivica Badurina
Otok od zlata
S one strane Šotoventa
Zelena počinje lenta
Krku lenta oko vrata
I mojeg
I tvojeg
Otoka od zlata
Sveti Dunat
jedna grota
tisuće života
priča
trpljenja
I tajni
tuga i ljepota
Što ono usred mora cvjeta?
Što ono zeleno morem šeta?
Zelen črnika
najljepša slika,
dok spava mirom Ponta di Galeta
toplim me griju sva krčka ljeta.
uglazbio: Robert Grubišić
Ča biš sad otel
Se, se si sobun zel
i više niš tu tvojga ni
Niš,
niš vrnut ne moreš,
ča j bilo
zavavik spi.
Ti pojma nimaš
ča je jubav,
samo si zimal
niš nisi dal;
život san svoj
bez tebe
va ovo malo mira
pospravila
i
grihi si san tvoji
za ovu mrvu sriće
pozabila
Reci
ča biš sad otel,
kad i bez tebe
živet se zna
reci mi
ča biš sad otel
kad te tvoj sin već ne pozna?
glazba: Ivica Frleta
Komadić neba plavoga
Ti nesrićo,
ča si dugo,
s kin si sad,
da mi j znat,
i jubavi moja
i se drugo,
reci
ča si mislela?
Ti, nevero moja,
moja tugo
s kin si sad,
da mi j znat?
Ja san čovik samo
i niš drugo,
zdola neba
leh jedan.
Srićo
daj
pošpijaj
Teška j ova mira
dažja slanoga
Oblak moj
potiraj
Meni rabi
leh komadić
neba plavoga.
glazba: Vinko Škaron
Jugo
Jutrosrano diglo jugo
vjetar neki lijeni
Još će jedan
val do rive,
na Ježevcu more pjeni
Kao uvijek kula stara
namigne tek okom,
kad bi
skoro do nje same
more jednim bijelim skokom
A
kad jugo zaljulja barke
i probudi marinu
Stražapotapša rame
Svetome Bernardinu:
„Ne boj se ti, starino,
za sva smo mi vremena
i
hvala dragome Bogu
nevere nam ništa ne mogu“
glazba: Ivica Frleta
Čežnja
Rekal san ti da me čekaš do proleća;
«kad črišnja procvate...»
Sad već znamo da će bit previše
da čekaš na me,
da čekan na te...
Se san tvoje besede,
od jubavi
spravila,
si uzdahi,
ki su tako česti.
Va srcu su,
na sigurnon mestu
Ne nahaja se srića na cesti!
Aš
kad se zasprave voli
i čeka...
i nada,
va oku se čežnja čita.
Si bušići
usnice
i na dugo ćute,
jedan traje,
a drugoga pita;
na našen moru oni plove
a čekanji,
da črišnja procvate kroz vrime ?
Čežnja
mu j ime.
glazba: Barbara Ćućić
Se mandoline i gitare
Opet budi me
ista pjesma
novi dan
se mi najdraže
od kad tu rojen san.
Duga j ova noć,
saka misal tebi leti
i
kad nisan tu
pjesma ti govori:
Tvoja su svitla
rodni kraju
ono ča srce išće
i kad me tuče tuje more
ona mi zablišće.
O tebi,
lipi moj Kvarneru,
pjesme su stare,
a
zvuk mandoline i gitare
zavavik s manun gre.
glazba: Duško Paro
Vrime j za poć
Dokli god je nade
ća se ne gre,
dokli god je
bar kap nade,
ća se ne gre.
Kad ti j jako stalo,
ne vidiš se
a,
va meni j još za nju
i vere
i nade
i jubavi čuda
i... ća mi se ne gre
Prijatelu,
povij
kako daje?
I čera san
radi nje
pil
Na dnu sakečaše leh su rogi:
Ča ti j boje kad si ju zgubil?
Prijatelu,
dajmo onu našu
o jubavi,
ča j pasala
za jednu noć.
Kriv san
ča ju tako jako volin
i ča ne znan
da j
vrime za poć...
glazba: Damir Luketić
Koltrina
Ista j to kuća
ista poneštra
i
z crikve
isti čuje se zvon
Tu je koltrina
zad ke se skrivaš
isti j i on stari balkon
Ista me žeja još tebi zove,
zove me va moj stari kraj
da pod poneštrun
još jedanput stanen
i da pošapjen: Ne špijaj!
Isto j se
baš se
ma
vrime ni
i
na balkonu te ni već
i zad koltrine te ni već
a
kako srcu to sad reć?
glazba: Ivica Badurina
Zadnja suza
Jedna mi misal srce zatepli
oči zamagli
i tako mi rabi
A
ono ča se zasprave voli
smiron je s manun
Nikad se ne pozabi
Na glas govorin
da mi j sejedno
da si mi tuji
i da te ne triban
O srići s tobun
hitan ća misli,
a
pred saki jih san
opet
zaziban
Si moji smihi
se moje suze
tebi san pisala,
saku besedu
buševala
va srce spravjala.
Nisu ni vetri
nisu ni dažji
zbrisali
ime tvoje
Oprosti samo
ča malo je mutno
od
zadnje suze
moje.
Obećanja
Va sakoj me misli
tvoja nježnost zaziba,
dotakne mi telo
se va meni te triba.
Kapjice od rose
mojun kožun šetaju,
saka od njih se poigra,
sakud one tancaju.
Va sakoj me sanji
tvoja jubav zaziba
dotakne mi telo,
se va meni te triba.
Okol nas va zraku
samo noć kad diše
tiha čežnja i daje
žeju ti
žejun piše…
Oblak smo,
kamo nebo hita oko
kad smo skupa,
tamo gori visoko…
Zami me,
kad nas takne ista sanja
kad se daju obećanja
za sa vrimena…
Zami me,
aš za niš na ovon svitu
ne bin tela zgubit tu lipotu
i tvoja,
samo tvoja,
bit ću zavavik.
glazba: Damir Mičetić
Leta pasuju
Skoro smo još dica bili
kad san ti on bušić dal,
se pomalo ti ofiral
i još se ča god proval,
hital se usput besede,
na sakon ispitu pal;
nisi mi nasela,
leh biš se nasmela
i nos zdigala zgoru
kod
meni za pokoru.
Leta pasuju
i se se minja,
a ja san već skoro
stari mladić.
Da se domišjaš
kad san ti rekal
da meni nećeš pobić?
Ne,
nisi mi se još obećala,
ali
leta biže
i tvoja i moja
I
znan
da j se bliže dan
kad ćeš bit zavavik moja!
glazba: Damir Mičetić
Srićno ti
Sad
ča se mene tiče
srićno ti
Sad
kad smo z druge strane
jubavi
Kad su se zvezde nebo zlatile,
i
moje te molitve pratile?
Živet
naučil si me
ali
bez jubavi
ne
Ča će mi tvoj dobar dan?
Dobro san
Kad već jubavi ni
lahko se pozabi
i
niš od mene
leh
Srićno ti!
Samo si del moje prošlosti
i sad zvezde noći pozlaćuju
ali
za te
već ne padaju
glazba: Andrej Babić
Balada z Kvarnera
Za manun su si vijaji,
sake luke del
a va brazdi od mora moj je život cel
Ni večeri nikad bilo
da san zaspala
a da prvo nis na more bušić poslala
Brojin dani
zadnje ure kod leta su već
a si vali mora znaju
ča ti iman reć
Saku san večer
za tvoje zdravji molila
još jedanput
mesto tebe dicu bušnula
Sad me teple ove drage obale Kvarnera
lampadine, kih ja broj i napamet već znan
Suza sriće zapeče va oku,
srce ludo kuca: Doma san!
glazba: Robert Grubišić
Srce na dlanu
Kad ja samo kraj tebe pasan,
svoje srce spustiš mi na dlan.
Se mi se čini da me razumiš,
kod da me od vavik ti poznaš.
Kad ja samo kraj tebe pasan,
svoje srce spustiš mi na dlan.
Se mi se čini da te razumin,
kod da te odvavik i poznan…
Ti, najlipja, čujen ja glas
leh prošapjaš veru va nas
Još pasalo ni; volin te,
ča to ne znaš?
Još vrimena je
Jubav da dan,
Jubav da daš…
glazba: Ivica Frleta
Ne čudi se
Tvoje su oči još iste,
ista ona iskra tepli
leh tvoja,
ča san ju sobun imela
i čuvala,
jubavi moja,
pa se ti ne čudi
ča se još domišjan
onih tako teplih
naših
letnjih večeri i sad;
…ka i ka oćada
i ka i ka beseda.
Ma, ne čudi se
ča meni i sad
još se tako friško zgjeda.
glazba: Anton Mario Kamenar
Ča nan je to tribalo
Bižin od tebe,
skrivan oči i tugu, niku tugu...
Za fintu san š njin,
a ti zagrliš drugu, niku drugu.
Va tvojen oku vidin leh jedno,
da srićan ti nisi
i
ni mi sejedno.
Samo mi priliku daj
da ti pomalo se povin
i veruj,
nisan već ista,
aš sad se dobro razumin.
Još je vrimena za nas
aš
puno j jubavi ostalo
pa
reci ti
aš ja ne znan:
Ča nan je se to tribalo?
glazba: Damir Mičetić
Noć punoga miseca
Dobro došla mi noći miseca
zlaton pletena,
žejnon kapjica vode z izvora.
Dobro došal mi va moj tihi dom.
Se te j tribalo,
na te čekalo,
tebi šapjalo.
Dobro mi došal, jubavi,
moja priča si bez kraja,
zavavik meni sujeni
i putnik
i jubavnik.
Dobro došal mi
va moj tihi dom,
se te j tribalo,
na te čekalo…
Dobro mi došal,bjubavi,
moja priča si bez kraja,
zavavik meni sujeni
i putnik
i jubavnik,
misecu moj.
Velon pokrij mi more
da na mehko leć se moru sanje,
rojene va ovoj noći punoga miseca.
glazba: Robert Funčić