Jedna od uspomena na moju baku...
Današnje generacije ne mogu zamisliti vrijeme bez perilica za pranje rublja. I nama, starijima, ta su vremena u maglovitim sjećanjima ali ipak jesu. Da ih zaborav ne bi u cijelosti pokrio, davno sam, još kao jako mlada, napisala na svojoj čakavštini:
Perilo
Moja j nona saku šetemanu
na Sušici robu prala,
a potli j hodila na Ričinu,
kad bi Sušica teć prestala.
Napravil mi j nono miću lopatu
i plašćenicu malo kraću
a onda san z nonun, kod nika vela,
važno šla: „Robu prat ću!“
Z duga se j već znalo čut
kako po kamiku tuče lopata,
a nona j znala čuda put reć:
„Ričina vredi zlata!“