• Slika 13
  • Slika 10
  • Slika 12
  • Slika 11

dr. sc. Irvin Lukežić: ZRNA - UVODNO SLOVO 
 
Naslov prve zbirke pjesama Vlaste Juretić "Z duše moje" na jednostavan i slikovit način kazuje čitatelju da pred sobom ima iskreno djelo, djelo kojem nije moguće osporiti elementarnost osjećaja i neposrednost doživljaja. Možemo, dapače, ustvrditi da svaka pjesma nosi snažan pečat autoričine osobnosti, njome je prožet svaki stih i svaka riječ koju ona upotrijebi ima neku posebnu težinu, svoju dušu. 
 
Ako bismo unutar ove poezije pokušali izdvojiti temeljne preokupacije ili inspiracije, onda bismo došli do zaključka da okosnicu stvaralaštva ove autorice čine četiri tematske odrednice: rodoljubna, ljubavna, refeleksivna i ratna lirika. 
 
U prvom dijelu zbirke, naslovljenom "Grobnišćino, suzo ka od sriće sviti", uvrštene su pjesme pisane domaćom grobničkom čakavštinom i posvećene rodnom kraju. U njima prepoznajemo mitske predjele jednog davno minulog djetinjstva, fascinaciju prirodom i zelenilom na obalama Ričine, onaj životni optimizam kojim Vlasta Juretić tako intenzivno zrači (Proleći). U usporedbi sa svijetom današnjice prostori djetinjih nevinosti doimaju se kao neka vječna ljudska ljepota koju nikakvo vrijeme nije u stanju prebrisati. To je onaj miris marijanic koje smo brali po dalekim proplancima, to su ona prosinačka iščekivanja Svetoga Mikule i njegove darežljive čizme ili dobro poznati božićni ugođaji (Jaslice). 
 
Svijet se tu promatra iz perspektive djeteta tako da po općem ugođaju ovi stihovi i pripadaju poeziji za djecu. Bogatstvo autoričina izraza naročito lijepo dolazi do izražaja, mprimjerice, u pjesmi o Ričini u kojoj se ova rijeka pojavljuje kao personificirano živo biće. U nekim se pak stihovima jasno raspoznaju odjeci narodne lirike (Rokova) ili pak ona nenametljiva duhovitost koju inače često susrećemo među Grobničanima. Međutim, za razliku od pjesama epskoga tipa (koje pomalo podsjećaju na recitative), daleko su uspjelije kraće lirske forme. Dakako, riječ je o sasvim subjektivnoj ocjeni. 
 
Slično bi se moglo reći i za ciklus ljubavnih pjesama pod imenom "Srce slipo i gluho" gdje se osim trajne čežnje, osjećaja relativizacije i gorke rezignacije, pojavljuje i ustrajna vjera u postojanost ljubavi, u moć dragih uspomena koje produžuju i produbljuju bliskost s nekad tako voljenim, ali zato sada dalekim osobama. Nakon ljubavnih, slijede refleksivne pjesme u kojima autorica postavlja, odnosno, problematizira vječna pitanja o smislu života i sudbini čovjekovoj (ciklus "Pred Porotun"). 
 
"Krici iz ranjene Hrvatske" neka su vrsta lamenta nad tragedijom našega naroda, očajnički protest protiv općeg pomračenja uma u kojemu ratna pustošenja ruše i posljednje ideale i snove o vječnosti (Bože, pomozi!). Ova ratna lirika ne obraća se samo žrtvi i njenom krvniku, nego podjednako tako i onima koji dolaze poslije nas, kao ustrajno svjedočanstvo o užasima vremena u kojemu živimo. 
 
Na koncu zbirke uvršteni su stihovi pisani u standardnom književnom idiomu, koji su zapravo varijacije na ljubavne i refleksivne teme iz ranije spomenutih ciklusa ("Kad grlim tvoju besjedu", "Snohvatice i blijesci", I uvijek se njima ponovo vraćam"). Radi boljeg razumijevanja čakavskih stihova knjiga je dopunjena manjim rječnikom grobničkih besed. 
 
Knjiga "Z duše moje" namijenjena je svim ostalim srodnim dušama koje vole Grobnišćinu, njene ljude i njenu tradiciju. Srećom, takvih je vrlo mnogo i njihova je iskrena ljubav ogroman zalog našoj budućnosti.