• Slika 12
  • Slika 10
  • Slika 11
  • Slika 13

O meni

 
Društveni rad (sport i kultura) na području današnje Primorsko-goranske županije
 
Do osnivanja Općine Čavle, u MZ Cernik-Čavle: 
 
- predsjednica Odbora za priredbe te dva mandata predsjednica Boćarskoga kluba Bajci.
- 1991. godine među utemeljiteljima Odbora za obilježavanje 750. obljetnice boja s Tatarima na Grobničkome polju.
- od početka Domovinskoga rata aktivna, članica  tadašnjega Štaba civilne zaštite, a potom i Kriznoga štaba Općine Čavle.
-  članica Upravnog odbora Aerokluba Krila Kvarnera
 
Do osnivanja Općine Čavle, u Skupštini općine Rijeka
- od 1990.- 1993. - odbornica u SO Rijeka
- od 1990.-1997. -  članica Odbora sv. Vida  (do 1993. tijela SO Rijeka potom Grada Rijeka).
- 1991.-1992. - članica Odbora za obilježavanje 750. godišnjice boja s Tatarima na Grobničkom polju
 
 
 
Nakon osnivanja Općine Čavle 1993.:
- dva mandata vijećnica u Općinskom vijeću
- u prvom mandatu zamjenica načelnika Općine Čavle
- pročelnica za kulturu Općine Čavle od 1993. - 1997.
 
 
Inicijative i provedbe:
-  sudjeluje u pokretanju prve lokalne televizije na riječkom području - Grobničke televizije - GTV /rujan-prosinac- siječanj 1990./1991. godine)
-  početkom 1992. godine zajedno sa 67 žena s područja Općine Čavle osniva Žensko društvo Grobnišćica,
- u Organizacijskom odboru prvoga Državnog prvenstva Hrvatske u padobranstvu, održanog na Grobničkome polju ( rujan 1992.)
- od 1991. do osnivanja u ljeto 1992. - sudjeluje u pripremama i utemeljenju svojevrsnog primorsko-goranskog centra za kulturu - Katedre Čakavskoga sabora za Grobnišćinu (područje općina Čavle i Jelenje te dijela Grada Rijeke)- od 1992. do danas voditeljica programskih djelatnosti Katedre ČSG
- inicira osnivanje   UHDDR-a Grobnišćine (1997.) - dva mandata tajnica Udruge
- od 1995. do 1998. godine intenzivno radi na pripremama za osnivanje turističkih zajednica općina Čavle i Jelenje, temeljem kojih Hrvatski sabor (4. srpnja 1998.) u Odluku o proglašenju turističkih mjesta HR uvrštava područja općina Čavle i Jelenje, čime su ispunjeni uvjeti za osnivanje današnjih turističkih zajednica Čavle i Jelenje.
- autorica više stotina projekata i programa (pretežito u kulturi)
 


 
Add a comment

O meni

 

 

 

 

 

O MENI - IZ ŽIVOTOPISA

 

Život je  lepeza što ju svatko sebi oslikava, otvara i zatvara po svojoj volji ili...

Od rođenja (Dražice/Rijeka) brigu o meni preuzimaju djed Baltazar Juretić Knezov i baka Apolonija Juretić rođ. Turak. To što sam ih zvala  tata  i mama nije slučajem; zaslužili su sve najbolje! Nakon najranijeg djetinjstva odrastam i školujem se u poprilično kompliciranim uvjetima što sam velikim dijelom obuhvatila u mojem prvom romanu  Na putu do svjetlosti.

U struci (ekonomska), između ostaloga sam desetak godina bila komercijalisticom (oprema objekata) za Hrvatsko primorje, Istru, Gorski kotar, Liku i Dalmaciju do Splita (uključujući otoke). Osim na području Grobnišćine – Dražice (Općina Jelenje), Čavle (Općina Čavle), Svilno (Grad Rijeka),  pet godina sam živjela u Lovranu, povremeno u Pagu, a petanestak je godina moj dom u ljetnim mjesecima bio u Krku. Tijekom života povremeno sam radila i boravila u Italiji, Njemačkoj i Kanadi. To moje bivstvovanje na mnogim mjestima obogatilo je ponajprije moju dušu no moje je, i bogatstvo, i najsnažnije radovanje, moja mala obitelj - sin, snaha i unuka. Da, sretna sam!

Cjeloživotnom mi je  mentoricom dr.sc. Iva Lukežić, profesor emerituss Sveučilišta u Rijeci. Pod njezinom je voditeljskom palicom 1993. godine objavljena moja prva knjiga. Pišem pjesme, prozu i djela za scenska uprizorenja, na standardu i čakavštini. Autorski rad:

-  8 knjiga (poezija, zapisi, putopisi, novele, igrokazi...) i jedan roman

- misa na grobničkoj čakavšćini - Grobnička maša

- tekstovu na postajama Križnog puta u Cerniku (grobnički govor - zaštićena nematerijalna baština RH=

- suautorstvo teksta s Andrejom Gniato te scenaristica i redateljica 50-minutnog edukativno-igranog filma za djecu Sigurko

- teksta, scenarij i režija preko 50 televizijskih emisija Kartulina z MIK-a (scenaristica Festivala Melodije Istre i Kvarnera od 2000.

- 2008.).

- Kantata od svetoga Bartola, praizvedena 2009.  za proslave 100 godina župne crkve u Cerniku (nominacija za nagradu PORIN 2010.), autor glazbe: Vinko Škaron

- dokumentarni film "Priziv na devet u Grobniku" (43 min.) - novi koncept izložaba "priziv"

- preko 200 uglazbljenih pjesama

- Na scenu postavljeno više djela na čakavštini (komedije, igrokazi itd.) u zemlji te u Poljskoj glazbeno-scensko djelo Čavjanska kartulina/Povedajka čez godišća (Međunarodni festival folklora Wzesnia - Nagrada za najbolje kazališno ostvarenje temeljeno na folkloru)

Deset godina urednica jedinog glasila na čakavštini u Hrvatskoj (Grobnički list), pripremila  i uredila preko četrdeset kataloga i drugih tiskovina.

 

 

Članica: Matice hrvatske i Upravnog odbora Čakavskoga sabora (dva mandata dopredsjednica (1998. do 2006.)

 

KNJIGE I DRUGE TISKOVINE

 

Sve su knjige i tiskovine popraćene temeljitim osvrtima stučnjaka na preko 50 stranica. 

Osobita zahvalnost: dr.sc. Irvinu Lukežiću, dr. sc. Miloradu Stojeviću te  cjeloživotnoj mentorici prof. emerit. dr.sc. Ivi Lukežić, koja 2012. godine, između ostaloga, piše:

„Vlasta Juretić je stekla zaslužen ugled prije svega izuzetno agilnim i uspješnim radom na području kulturnih djelatnosti, te svojim književnim uratcima (u stihovima, u prozi i u scenskoj formi), obilježenima snažnim lirizmom i poetizacijom. Na književnoj je sceni inaugurirala poeziju intimističke tematike koja je ubrzo istisnula do tada prevladavajuću zavičajnu poeziju: kao pjesnikinja po vokaciji u stihovima je iznosila osobno iskustvo o stvarnosti i vlastitu istinu o svom pojedinačnom i o općeljudskom bivstvovanju (u kojemu je zavičaj važno ali ne i nabitnije uporište). Zbog posla kojim se bavila producirala je i objavljivala velike količine raznorodnih tekstova, a one koje je držala pjesničkima ili književno vrijednima objavila je do 2007. godine u 6 knjiga nakon čega se, umjesto daljnjega produciranja tekstova po prepoznatljivom modelu, odlučila za pauzu i svojevrsni dopunski studij struke učenjem o poetici općenito te istraživanjem radi upućivanja u tančine tehnika pjesničkoga umijeća.

Rezultati su se pokazali u dvjema knjigama: 2010. u romanu Na putu do svjetlosti u kojemu se okušala u velikom prozno-narativnom formatu, te 2011. u pjesničkoj zbirci Pleteri – soneti i sestine lirike, koja se u odnosu na pjesme uvrštene u šest ranijih knjiga tiskanih do zaključno 2007. god. u velikoj mjeri izdvaja novom poetičkom kvalitetom i dimenzijom.

Nova se kvaliteta i dimenzija pjesama u poetici ove pjesnikinje u njezinoj osmoj objavljenoj knjizi ne odnosi na sadržaj (tematsko-motivski plan) nego na formalno-izvedbeni plan (versifikaciju i metriku), prostudiran i usavršen samoučenjem. U ovoj se zbirci otprije poznata i definirana sadržajna (tematsko-motivska) sastavnica njezine poetike održala neizmijenjena, iako je zbijena u kalupe dviju najzahtjevnijih (pjesnicima do naših dana i najizazovnijih) vezanih formi europske srednjovjekovne i renesansne tradicije – sonet i sestina lirica. U svim je pjesmama u zbirci postignut potpuni sklad unutrašnjega i vanjskoga (osobnoga sadržaja i krute zadane forme), tako da ni jedna poetička sastavnica nije okrznuta. Štoviše: autorica se u novom ruhu toliko dobro osjećala da je pustila maha i svojoj kreativnosti. U zbirci su predočene autoričine inovacije na temelju tradicionalnih predložaka soneta (dvostruki sonetni vijenac), sestina lirica (inovativna preplitanja u tkanju rima). Da bi tehnike prepletanja i tkanja i vizualno predočila zainteresiranom čitatelju, pjesmama je pridružila grafičke sheme i tablice.

„Ukratk, pjesnička zbirka Vlaste Juretić Pleteri – soneti i sestine lirike iz 2011. godine doima se kao svojevrsni diplomski rad koji autoricu nakon stručnoga studija kvalificira za majstorstvo u pjesništvu, ali i više od toga: sadrži elemente i poslijediplomske studije s vlastitim rješenjima koja autoricu kvalificira za velemajstorstvo u pjesništvu. Kako institucionalno ne postoje studiji za pjesnike zauzete pjesničkim umijećem niti titule koje bi nakon studija stjecali, nije moguće odavanje priznanja onima koji su u tom pogledu ostvarili natprosječne rezultate i ponudili inovacije. Jedina kompenzacija kojoj se uspješan pjesnik iz (regionalne) sjene može nadati jest književna nagrada središnje državne institucije."

 

 

 

 

Add a comment