• Slika 12
  • Slika 10
  • Slika 11
  • Slika 13

Kantata od svetoga Bartola 23.8.2013.god

Kantata od svetoga Bartola 23.8.2013.god        

Autori; Vlasta Juretić i Vinko Škaron
Izvođači; Cvetan Pelčić, Duško Žeželić, Ranka Butković, Gordana Juretić-Perušić, Vokalna skupina ZVIR i maestro Davor Juretić.

Add a comment

KANTATA OD SVETOGA BARTOLA i cernički Križni put

PRAIZVEDBA KANTATE OD SVETOGA BARTOLA U CERNIKU
22. KOLOVOZA 2009.

„Kantata od svetoga Bartola“ je djelo kojeg je praizvedba u Cerniku 22. kolovoza 2009. godine izazvala radovanje i osmjehe zadovoljstva izvođača, članova Odbora za obilježavanje 100 godina crkve u Cerniku, predstavnika crkvenih vlasti i ljudi iz općinskih struktura, na čelu s Načelnikom Željkom Lambašom i predsjednikom Općinskoga vijeća Općine Čavle Josipom Čargonjom. Jednako se je zadovoljstvo ogledavalo i na licima mnoštva posjetitelja koji su te večeri svjedočili izuzetnom kulturnom i povijesnom događaju za cijelu Grobnišćinu. Sa svima su radovanje te večeri podijelili i autori Vinko Škaron i Vlasta Juretić, a uvodne je riječi koncerta u Cerniku voditeljica večeri Glorija Fabijanić Jelović zaključila upravo s njihovom porukom:
„Kantatu od svetoga Bartola“ posvećujemo svim Grobničanima, bilo da su to rođenjem ili življenjem na Grobnišćini, kao i svima onima kojima je Grobnišćinu u srcu!

Kantata počinje PROLOGOM – pogovorom zaslužnih duša u vrijeme gradnje crkve između svećenika Srećka Blaževića i graditelja Lovre Miculinića, kojega su tom prigodom vjerno prenijeli Stanislav Lukanić kao župnik cerničke crkve 1909. godine Srećko Blažević  i Veljko Franović kao tadašnji graditelj Lovro Miculinić.

PROLOG - POGOVOR ZASLUŽNIH DUŠA 24. PROSINCA 1909.


Vlč. Srećko Blažević: Dopustite, da listine svoje stare prelistam u vrijeme kada ljeto već dobrano svoje korake odbroja i na čas barem među vas svratim.
Godine 1909. u ovome je našem Cerniku primorskome svanuo još jedan dobar i lijepi dan.
Kamen temeljac nove crkve Svetoga Bartola blagoslovljen je 2. kolovoza 1908. Godinu dana kasnije prva se misa služila u novoizgrađenoj crkvi Svetoga Bartola, a još godinu kasnije ovu je crkvu posvetio biskup Rok Vučić. Aleluja!


Lovro Miculinić: Hvaljen Isus, velečasni Srećko Blaževiću!
Vlč. Srećko Blažević: Navijeke hvaljen budi, Lovro, kojim dobrom?
Lovro Miculinić: Za pogovor samo, velečasni, za pogovor…
Vlč. Srećko Blažević: Dakle i ti se, Lovro, danas spominješ onoga liijepoga dana?
Lovro Miculinić: Spominjem, spominjem, ali i onih manje lijepih se dana spominjem. I teškoća se mnogih spominjem.
Vlč. Srećko Blažević: No, u dobroj vjeri uspjesmo gradnju ovoga velikoga doma za vjernike, napokon kraju privesti…Bogu hvala!
Lovro Miculinić: Uspijesmo, teškom mukom, ali uspijesmo.
Vlč. Srećko Blažević: Vrijedni moj, Lovro Miculiniću, u pravu si, lagodno uvijek baš i ne bijaše jer i sukoba mnogih bijaše...
Lovro Miculinić: Velečasni, mnogima dostatna i ona stara kapela bi?! No, vlast se, Bogu hvala, pameti ipak prizvala na vrijeme..
Vlč. Srećko Blažević: Šest punih godina blagoslivljaše Gospodin dobročinitelje naše i darove što pritjecahu, Aleluja!
Lovro Miculinić: Da, bijaše pomoći od sviju strana - od njegovog veličanstva kralja Franje Josipa i ekselencije Župana Zmajića, do svih naših pobožnih ljudi, kojima ovaj sveti hram utočištem postade…
Vlč. Srećko Blažević:…a ponajprije i tebi hvala, dragi Lovro, za veliki trud tvoj i zasluge tvoje.
Lovro Miculinić: Eh, moja bi malenkost malo mogla, velečasni, da vi tako uporni ne bijaste i da pomoći Njegove ne bi.
Vlč. Srećko Blažević:…Hvalu dajmo Gospodinu, Lovro, na zdravlju našemu i Duhu Svetome..
Lovro Miculinić: U pravu ste, velečasni, hvala Bogu što vi i ja za svoje odraditi snage imadosmo…
Vlč. Srećko Blažević: U ovu si crkvu ugradio sebe, Lovro, zapisano je ime tvoje i u onu na Krasici, a i u ovome župnome dvoru…
Lovro Miculinić: To bijaše moj posao, velečasni. Svakome svoje, tako to mora biti – nama naše, a njima njihovo.
Vlč. Srećko Blažević: Jest, Lovro, a na ovima je danas hod po novim mukama, ali i ususret radovanjima, o kojima će mnogi svjedočiti u neko buduće blagoslovljeno vrijeme…
Lovro Miculinić: Dopustite, velečasni, da radovanje početi može…
Vlč. Srećko Blažević: Na istini si, Lovro, jer vrijeme bijaše, a vrijeme i jest, da radovanje živućima prepustimo - svim ovim dobrim ljudima. A za sve one koji su gradili crkvu Svetoga Bartola u Cerniku neka zazvoni zvono, ta prva i posljednja glazba ljudska!


Uz zvukove zvona nastavljena je Kantata pjevom  Zavičaju, u zajedničkoj izvedbi Barbare Juretić, Kristine Mavrinac, Silvije Manjgotić i Izabele Stošić .

Zavičaju


Zavičaju,
sviću u tebi
jutra u bijelom,
Pričesti prvih
okupana mirisima.
Kad anđeli te zovu,
budi se, moja
i zapjevaj s njima:
Tu smo i ima nas…ima.

Zavičaju,
nedjeljno jutro,
ljubav u letu
dotakne lako
i miluje svih, krilima.
Kad anđeli te zovu,
budi se, moja
i zapjevaj s njima:
Tu smo i ima nas…ima.

Susret Isusa i  svetoga Bartola dočarao je u nastavku Darko Đekić slijedećim stavkom - Susret

Susret 


Lijepo je,
dok sunce za brijeg ne pade,
smokvini listovi hlade
lijepi dan…

Otvara
nebeske staze očima.
Anđeli pjesmama
s Neba poje dan.

Poznaje,
i mene i sve u meni,
zaslužio susret taj ja nisam sam.

Lijepo je,
Sunce bistri sve istine;
dobar Ti dan, Gospodine.
Počasti me,
usreći me,
zastani na putu svom.
Dobro došao u moj dom!

Grobničkoj je grudi potom zapjevala Katja Budimčić
 
Zemlja – mati


Svete je ruke
vrijeme
žuljevima
klesalo,
molitvama
sklapalo,
a
kad se nebeska pjesma
javi
i
sa zvonika
stara oglase zvona
tu je ona
ZEMLJA MATI,
da
kao uvijek
Bogu bliža
klekne ispod križa…


Praizvedba Kantate je u svijet  iz Cernika u nastavku poslala snažno Hvalite Gospodina u izvedbi Darka Đekića

Hvalite Gospodina… Aleluja



Umornoj duši

On daruje nove nade,
da srce pjeva
kako samo ono znade.
U mojoj duši
pjev se novi opet budi,
pjevaju ptice
i cvijet kraj puta
i ljudi…
On diže korake misionara,
na putu Istine kada izgara.
Bez jauka boli,
vapaja ili krika
zatreperi vjera
iz grla mučenika.
Ne traži,
On od mene ne traži,
ni prisege,
ni obećanja.
Probudi
i snagu i volju
za molitve
i kajanja
i vjerovanja:
Posegni u dušu svoju
prije svakoga kušanja!
Posižem u dušu svoju…
On uči me:
Životom,
daj ljubavi vijek trajanja!
Žedne poji, gladne hrani On dobrotom svojom,
samo Ljubav vodi na sunčane žale.
Aleluja, iz dubina izranjaju hvale
Aleluja, Ljubav prava i jedina
hvalite, hvalite Gospodina…
Aleluja!

Još je jednom u ljetnu noć zazvonio anđeoski glas Katje Budimčić u stavku Neka bude volja Božja

Neka bude volja Božja


Pastiru, moj Pastiru,
vodi me Tvojim proplancima,
da udišem Ljubav,
sreću…najveću
i
kada najjači vjetri zapušu,
Ljubavlju nahrani moju dušu,
a
kad me žege i umori
slome,
Pastiru moj,
dobri Pastiru,
napij me Njome…

Razgrni oblake
da vidim zvijezdu,
da za njom hodam,
da noć pobijeli,
da me vode
Neba anđeli…

I…preko gora
i…preko dola
i…preko rijeka,
mora i polja…
I…
neka bude Božja volja!

Na koncertu u Cerniku 22. kolovoza 2009. godine je  Hvala što On zemljom sa CD-a Papa u Hrvatskoj, u novoj obradi, na osobit način iznijela izvanredna Radojka Šverko.

Hvala što On zemljom hoda


Iz Doline k Tebi stižem,
a visine ne dosižem;
sve je više vapijućih glasova.
Molitve moje usliši,
Dobrotom mi se približi...

Vrednuješ pokoru svaku,
daruješ mi sunca zraku,
kajanje u meni se budi:
Padanjem u Nebo se može,
hvala Ti moj Bože!

Sveti Oče,
duh prosvjetli moj,
hvala, Oče,
hvala za Blagoslov Tvoj!

Hvala što On zemljom hoda,
koju zovem svojom,
hvala što se umiti mogu
i ja
Ljubavlju Tvojom...
Hvala Ti
mirom što miri,
za dobro svijetom što širi.

Moj Pastiru,
među svima,
pomozi mi darovima,
da na putu ne zastanem:
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
Amen!

I uvod u završnicu Kantate bio je na Barbari Juretić, Kristini Mavrinac, Silviji Manjgotić i Izabeli Stošić, s repeticijom Zavičaja, a sam kraj Kantate je s Grobnišćino moja, probudi se, na najbolji mogući i samo njoj svojstven način zaključila Radojka Šverko.

Grobnišćino moja, probudi se


Grobnišćino moja,
probudi se!
Lijepa i zelena,
moja,
budi se
nasmiješi se
i
kao uvijek
nevino se bijeli,
ljubav tvoja
neka zagrli svijet cijeli!

I
kao uvijek,
Bogu bliža,
klekni ispod križa!

Budi se,
Grobnišćino moja,
kao uvijek
poškropljena potom
i
raduj se
životom!
Budi se,
nasmiješi se,
kao uvijek
nevino se bijeli,
ljubav tvoja
neka zagrli svijet cijeli!

I,
kao uvijek,
Bogu bliža,
klekni ispod križa!

Svim su izvođačima kroz cijelu Kantatu od svetoga Bartola, uspješnom pratnjom bile članice Ženskoga zbora Korezin, zajedno s njihovim voditeljem Mladenom Žmakom.
Aranžman i orkestracija: Vinko Škaron
Zborne dionice na nosaču zvuka su osim autora glazbe otpjevali: Krunoslav Veršić, Zoran Puhar i Katja Budimčić.
Završnu snimku obradio je Robert Funčić.


Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine je bila nakladnikom CD-a Kantata od svetoga Bartola, koji je tiskan u okviru proslave 100 godišnjice cerničke crkve, a glavni pokrovitelj cijeloga projekta bila je Općina Čavle. Kantata od svetoga Bartola je iste godine nominirana za PORINA.


 
Pjesma Hvala što On zemljom hoda, za koju je glazbu načinio Vinko Škaron, a interpretirala ju Radojka Šverko, uvrštena je na CD Papa u Hrvatskoj, za posjeta Pape Ivana Pavla Drugog Hrvatskoj.
 
CERNIČKI KRIŽNI PUT – tekstovi postaja Križnoga puta u Cerniku -
na grobničkoj čakavici

____________________________________________________________________________________________

 

I.                                                                     II.                                                                              III.

Osuda j nevinon:                                       Ki se ne more nać va semu?                            Čovik pada…

Triba ga raspet!                                          …i moj su križ oprtili njemu;                            i Ti si pal.

…a onda?                                                    zel ga j, kod i vavik,                                          O, Isuse dobri,

Leh, ruke oprat,                                          da bude leh nebog čovik...                              ka milost?!

a dušu grišnu imet...                                                                                                           Smanun si se            poravnal,

                                                                                                                                                        šapje grišnik, pa se i on zdiže

                                                                                                                                                        Kalvariji bliže...
____________________________________________________________________________________________

 

 IV.                                                                  V.                                                                            VI

Ku bol samo trpi Sveta mat                     Šum glasih prti se zgoru:                                  Rubac od milosti…

a, dobro zna da, radi sih nas,                  Hvala Ti,                                                                i to j dosti za života,

nećeš posustat...?!                                    ča više leh ča rabi,                                              za kap muke i... pota.

                                                                       vridnuješ moju pokoru

                                                                       i vavik pošaješ onih,

                                                                       ki nosit pomoru...
____________________________________________________________________________________________

 

VII.                                                                   VIII.                                                                          IX.

Opet si, Isuse, pod križon griha pal.        Suze z utjehun osušiš:                                       …i treći put Isus pada

Z napaćenih ti očih čitan:                          Ne plačite za me,                                                   i zadnji put opominje, 

Nisi znal, ali…                                               za vas i vašu san dicu                                        aš, smrt je se bliže

zdić se moreš, ako si pal...                         zel ov križ na rame!                                             i opet križ na se 

                                                                                                                                                          teškun mukun zdiže...
____________________________________________________________________________________________

 

X.                                                                        XI.                                                                       XII.

Se smo haje zeli,                                            Udrite čavli za ovoga života,                         Milost,

Sveto telo ogoleli,                                          za grih, preveli grih...                                      za neprijateli  milost,

ne na sramotu njegovu,                               udrite na vrime                                                aš ne vide...ne znaju...,

leh našu... za grih veli...                                za me...za te...za sih!                                       ne vide svitlo ko čeka na kraju
____________________________________________________________________________________________


 XIII.                                                                                          XIV.

Mrtvo Telo                                                              ...a Istine vele

krilo j Majke Božje va boli prijelo,                                     so nebo zabele:

grih presikal srce njeje...                                                     I moja će duša jedanput pred Boga

ne daj mi Mat sveta da on daje peje...                              i je razloga

                                                                                                  da se smiron spira

                                                                               z čistun vodun zvira

                                                                                                   i da savjesti mojoj ne da mira!

Add a comment