VILO MOJA
 
Skoro saki put,
kad se mi pogjedamo,
ti ni ne odzdraviš,
koda se ne poznamo...
A, da mi te j sebi zvat,
kad ćeš zaspat,
prvo sna da ti rečen
da volin te još...
 
Vilo moja,
ti si moj san,
ti si moj san,
a lagje bilo bi
da te ne poznan...
da te ne znan!
 
 
 
TU MI MATI VRATA OTVARA - RIKA SVETOGA VIDA
 
Razapeli bijele
hrvatske kaštele
ali more, mudrac stari,
po svojem posloži stvari
u zemlji djedova;
biserje je obalama darivati stalo,
da bi vječno u kamenu sjalo.
 
Kad Učka zavjesu spusti,
na topla ognjišta stara,
Bog samo jednu zausti
i nebo vedrim otvara.
Rika svetoga Vida krene…
zavjet djedova do mene
korijene doseže:
Tu sam doma!
Tu sam doma - sve me veže…
Tu mi mati vrata otvara.
  
Razapeli bijele
hrvatske kaštele
Primorjem i otocima....
ponos teče potocima
u drevnoj potkovi;
šaka soli, komad kruha i poštena roda
uklesala u kamenu voda.
 
Kad Trsat i Grobnik skupa
nad Rijekom zapale svijeće,
Bog samo jednu zausti
i suze poteku sreće:
Rika svetoga Vida krene,
zavjet djedova do mene
Add a comment